Cvijet kraj izvora...je sjena duše

''Živjeti, znači - uvijek rasti, a rasti znači rastajati se od onog starog. Kao što sve tjelesne stanice propadaju, a nove preuzimaju njihovu funkciju, kao što izlazimo iz starih životnih okvira i stupamo u nove, tako i prirodan život podrazumijeva neprestano kretanje na put odvajanja od starog, što je veliki teret svakoj duši. Možemo li to, a da ne žalimo i da nam to razdvajanje ne padne teško?''

bitno je da se razdvajamo onda kad samo spremni na to. doduše, ima ljudi koji se grčevito drže za staro pa se onda život pobrine umjesto njih:))

Uglavnom po inerciji,imamo dilema oko prepoznavanja,da li je novo dobro za nas trenutno ili dugoročno ili oboje!
Prepoznajemo li "novo" na ispravan način,oda zamjena i odvajane od prethodnih obrazaca prolaze s radošću i na opće zadovoljstvo.Ne prepoznamo li,slijede nam novi i još veći izazovi,dok god ne "savladamo gradivo"