Ako nemate pametnijeg posla...

BALADA O SLIJEPOJ DJEVOJCI....
Bio je kišni, jesenski dan, oko mene prolaznici što žure, a ja sam stajao malo žalostan, naslonjen o zid stare ure.
Gledao sam u daljine, mirisao miris kiše, razmišljao sam o životu, i sudbini što život piše.
A onda sam je ugledao, stajala je nasred puta, tek su oči virile joj, iz ovratnika velikog kaputa.
Skupio sam svoju hrabrost, prišao joj tiho, blago, reko: "Izgledate izgubljeno, mogu li vam pomoći kako?!"
Nasmiješila se ljupko, blago, i s podsmjehom nekim rekla:"Pa kad već navaljujete tako, ima li u blizini apoteka?"
Spremno sam joj pokazao, oh, kako je bila lijepa, ali i njen život okrutan je bio, Marina je bila slijepa!
Živjela je na Jarunu, u prašnjavom, tijesnom stanku, a iako je slijepa bila, brinula se i za majku!
Od tog jesenjeg danaduga smijenila je moje kiše, što više sam znao Marinu, to i volio sam je sve više.
I jednako naglo kao što je i došla, Marina je nestala iz života moga, bolest je otela to nevino biće, a volio sam je više od života svoga!
I danima sam poslije šetao na kiši, oko stare ure tražio Marinu, tražio sam oči što vidjele nisu, već su uvijek nijemo gledale daljinu........

..............sad si i ti počeo srati s pjesmama,najprije kudiš takve a sad si i sam postao šonjo............

hahahaha, ako ih ne možeš pobjediti, pridruži im se ;)

a jesi legenda...........

Sad ću ih unakazit sa pjesmuljcima, samo moram potražiti totalno smeće;)

citam ..pomornica suza tece iz mojih ociju.. smrc :(( poeta ovoga svijeta :))

ček ček naći ću ja još takvih, možda i gorih:))

:D aaa, kako sam se ismijala, hvala!