pisati pisma, pričati priče

Ne znam jesam li ista. Uostalom, može li se biti isti nakon snjegova i plovidbi, proljetnih želja i tišina jeseni?
Ne znam jesi li isti. Majstor preobrazbe, kako li pamtiš kojem ćeš se sebi vratiti, kad sve prođe!
I zašto se, ovako više ne isti, još uvijek držimo božanskim ljepilom zalijepljeni u tami zemaljskih strasti? Nagrada? Ili tek kazna što ne znamo zaboraviti ljubav, a sve smo drugo tako uspješno zaboravili?
Neka ti je lijep ovaj siječanj. Neka ti se, barem ponekad, netko razveseli kao što sam ti se ja veselila. To i jest najgore u našoj priči - to što nisam ljubomorna. Toliko si moj, kroz toliko života moj, puno više moj, nego svoj, uostalom.
Neka mi je lijep ovaj siječanj. I neka mi se muškarac koji me dodiruje i dalje veseli. I neka me, barem ponekad, dodirne tvojim prstima, onako duboko, do dna radosti.
Neka nam je, neka nam je - sličan ovaj siječanj:)

Meni si uljepšala siječanj :-)).