Round Robin

...prvi...

Njeno ime je prvi put čuo slučajno, bio je blizu ljudi koji su je spominjali. Nije ga zanimao sadržaj razgovora ali mu je ime na neki čudan način odmah sjelo u uho. Nastavio je baviti se svojim poslom i više nije razmišljao o tome. Đuro je profesionalac, u stanju je okolinu sasvim isključiti i koncentrirati se na posao. Obavio je što je trebao pa krenuo dalje svojim već uhodanim stazama.

Đuro je volio posao kojim se bavio, stalno okružen ženskom populacijom, bio je njihov "čovjek od povjerenja", znao je sve njihove male tajne. Volio je s njima koketirati, ponekad i "zaružiti", ali je uvijek poštovao red i granicu svog poimanja profesionalnog odnosa. Tu nije bilo kompromisa, previše je volio svoj posao i cijenio svoju egzistenciju da bi bilo čime to doveo u pitanje. Previše ljudi je ovisilo o njemu a on je uvijek bio lojalan i savjestan.

Vremenom je počeo zapažati njeno ime, u kakofoniji ljudskih glasova koji su ga počesto okruživali i koje je koncentrirano prigušio, spomen njezinog imena uvijek je nekako, gotovo nadnaravno, pronašao svoj razgovjetni put u njegove uši. Nije si to baš mogao racionalno objasniti, postao je znatiželjan. Znao je da će je jednom morati upoznati, počeo je više pažnje posvećivati sebi i svom izgledu, nastojao je svaki put biti spreman.

Pokucao je na vrata i otvorio ih. Predstavio se i promatrao Zaru kako se ženstveno podiže sa stolice. Dok su se formalno upoznavali pažljivo je promatrao njezine oči. Uvijek je smatrao da osobu sa sigurnošću može procijeniti pogledom u oči. Velike, tople i širom otvorene, svidjele su mu se na prvi pogled. Odmah je osjetio nešto neuobičajno, kurtoazni razgovor nije mogao prikriti čudnu povezanost koja se stvorila u hipu. Pažljivo ju je promatrao i neobjašnjivo je bio siguran da ni ona nije ravnodušna. Sjeo je na stolicu nasuprot njoj, pribravši se, pokušao ju je racionalno procjeniti.

Zara nije bila "nokaut" tip ljepotice, ali je bila sasvim po Đurinom ukusu. Savršen, njegovan ten i za neke možda previtka figura uspješno su prikrivali stvarne godine. Skupa casual odjeća sa adekvatnim detaljima odavala je elitisticu. Zbog načina na koji "se nosila" bilo mu je jasno da se radi o rasnoj elitistici od rođenja. Njegovane ruke ravan čvrst trbuh i figura koje se ne možeš nagledati, govorili su o obaveznoj tjednoj njegi. Sve u svemu, slika koju bi on volio uokviriti. Đuro je bio stari lisac, pristojnom ali neočekivano direktnom konverzacijom uspio ju je lagano zbuniti. Njena početna, pomalo arogantna "spika" vrlo brzo je omekanila, postala je usklađena sa njenim pogledom. Počela je odavati inteligentnu osobu mnogih znanja i interesa. Đuro je shvatio da ispred sebe ima intrigantnu egzotičnu osobu. Fascinantnu ženu koju treba znati cijeniti i s kojom pravom muškarcu nikad ne može biti dosadno. Njena usputna upadica da ju svi drže jako kompliciranom osobom dala je naslutiti da možda do sada i nije imala previše sreće. Svjestan povezanosti koju nije mogao objasniti, ali i realnosti, bila mu je jasna spoznaja da je ona iznad njegove lige. Morao bi se uspeti na prste ako bi ju želio dohvatiti, a on pak više ne može dugo stajati na prstima.
Ok, malo se zaigrao, dao si je oduška, vidio da još ima "ono", obavio posao zbog kojeg je došao i odlučio da "zaboravi" Zaru.

Nije mu se svidjelo kad se drugo jutro probudio misleći na Zaru.

h???

...mali patak zadao zadatak, za patkice slatke...:)))))))))))))))))

ha? kaj?

a? jel to to? hmmmm

ph...suhoparno...phhh :PPPP

ovo je bilo jucer:D

Ja sam znao jednu Zaru, staroga Corelića kći... :D Nego, Viđi, daš guze? :D

Hm, ovo me podsjeća na jedno staaaaro net poznanstvo. Na chatu sam izvukao broj telefona, na blef. Nazvao. Pricali smo i umirali od smijeha 2 sata. Sutra opet. Prekosutra je dosla poruka: "Ovo mora prestati. Pod hitno." - Zašto odgovorio sam? "Zato jer kad završimo razgovor počinješ mi faliti" - Pa što i ti meni .. zato razgovarajmo, da si ne falimo, smiješio sam se ja. ... I još dugo dugo nakon toga smo razgovaralii, satima .. danima, mjesecima. Više ne razgovaramo. Ne tako. Ali ni dan danas nije zauvijek otišla iz misli... čuči .. i samo se ponekad oglasi. U mojoj glavi!

ok, ok, zadatak ispunjen, seting postavljen, imamo likove, psihologiju i zajeb u 17. minuti filma, dobro je :)) next?

hehe :))))...drugo jutro...

baš me zanima kako će se ovo dalje razvijati :))))))