zaljubljena

Tuga i bol... samo je za to znala. Nikad nije bila sretna, ne u potpunosti. Uvjek je nesto nedostajalo za to. Od kada zna za sebe tako je. Cak i u trenutcima kada se najvise smijala neka bol je razarala iznutra. Trpila je to, nije se zalila. Smatrala je da ta bol pripada samo njoj i mrzila je kad je ljudi pitaju sta joj je. Cesto bi je sitnice tjerale na plac ali nikad nije pokazivala slabost pred ljudima koji su je povrijedili. Cekala bi da se oni udalje pa bi tek onda ispustila bisere bola. Iluzija zvana prijateljstvo je pratila u stopu od dana rodjenja. Neizmjerno je vjerovala ljudima a oni bi je neprestano iskoristavali i povrijedjivali. Znala je ona to, znala je kad i zasto, citala je ljude kao otvorene knjige ali nije vjerovala u to sto procita, nije zeljela da vjeruje, no sumnjala je i to je ubijalo njen naivni, djetinjasti duh. Odrastala je protiv vlastite zelje. Bjezala je od stvarnog svijeta kad bi joj se ukazivala prilika, ali s godinama prilike su sve rjedje dolazile. Tada je upoznala njega. Isprva joj se nije svidjao, bio je to jos samo jedan od onih kojim je trebala njena pomoc, njeno znanje, njen trud. Dala mu je to sto je trazio, tako je bilo lakse. Ne opirati se, ugoditi svima i nadati se da ce neko to zaista cjeniti! Uskoro je shvatila da joj se zapravo svidja biti u njegovom prisustvu, prihvatila ga je kao prijatelja. Po prvi put je citala neku knjigu i nije znala sta cita, nije mogla da shvati njega i njegove postupke. Ponekad joj se cinilo kao da je njemu zaista stalo do nje, no svaki put kada bi pocela da zaista vjeruje u to probudila bi se u njoj sumnja cije su niti bile protkane njegovim molbama za pomoc. Uvjek je tako bilo, pocela bi da uziva, da vjeruje da nije sve tako crno, da pomijesa stvarni i imaginarni svijet i onda dozivi ogromno razocarenje, shvati da je sve iluzija i da je opet pala na istoj prepreci. Pitala se da li ce ikada nauciti nesto. Pitala se da li zapravo zeli nauciti nesto iz dozivljaja. Ne, ipak nije zeljala to. Nije zeljela postati osoba cije postajanje na planeti nije bilo potrebno. U dubini duse je znala da ce jednog dana joj biti jasno zasto je morala prolaziti kroz sve to, znala je da ce imati sretni zavrsetak sve dok cvrsto vjeruje u to sto cini, u to sto jeste! Praznina u dubini duse, ona koja ne dozvoljava osobi da dise, koja vam govori da je sve sto cinite uzaludno, koja oduzima nadu i gusi snove je polako nestajala uz njega. Nije ona to ni primjecivala, mislila je da joj zapravo i nije stalo do njega, bila je tu samo da bi mu pomogla kad zatrazi to od nje, bas kao i drugima. Nije primjecivala sve dok jednog dana ga nije vidjela s djevojkom, tek tada je shvatila da je on za nju vise od osobe kojoj treba pomoc, cak i vise od prijatelja. Ne nije to htjela prihavtiti, ubjedjivala je sebe kao i druge da joj nije stalo do njega. Cesto bi sebe uhvatila kako razmislja o njegovim rijecima, njegovim djelima i u tim trenutcima osmijeh joj je sijao na licu, a srce podrhtavalo kao lisce na vjetru. Ne, nije smjela to ciniti, i on je kao i svi drugi, i on ce je povrijediti, nije ga smjela voljeti, odbijala je da povjeruje u to. Primjetila je kako je on tako lako oraspolozi, znao je bolje nego iko drugi, a njegovi savjeti su imali veci znacaj i moc no iciji drugi. Jednostavno, znao je previse dobro da bi ona mogla ignorisati njegovo postojanje. I prije nego sto je i shvatila sta se desava vezala se za njega. Postali su zaista dobri prijatelji, on je za nju bio jedini. Njemu je pricala sve, svoje strahove, nade, zelje, snove, probleme, sve osim jednoga. Nikad mu nije rekla da ga voli, nije bilo vise sumnje u to, znala je da je tako iako je to poricala. I drugi su to poceli primjecivati, govorili su joj da i on osjeca isto ali im ona nije vjerovala. Previse puta u zivotu je rizikovala zbog drugih, ali ne i ovoga puta! On je bio njen vodic kroz zivot, savjetovao ju je i pomogao kada joj je bilo lose, a ona je njemu pomagala da savlada svoje probleme. Nije zeljela da ga izgubi zbog necega sto je trebalo da bude najuzvisenije osjecanje na svijetu. Voljela ga je i jos uvijek ga voli, a on... on je svaki dan sve vise zbunjivao, ponekad joj je pokazivao znake njeznosti a onda kada bi ona uzvratila jednostavno bi se udaljio. Boljelo ju je to, ali svejedno nije zeljela da ga izgubi kao prijatelja, jer on je bio njena snaga, njen razlog postojanja, njen andjeo spasenja.....Nema vece snage od snage koju ljubav pruza!!! Treba znati iskoristiti je, bez obzira na to da li je osjecanje uzvraceno ili ne. Treba iskoristiti tu snagu jer je covjek samo jednom u zivotu ima u sebi.

a sad i ti sereš........