DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

iskreno da ti kažem prijatelju, nemam ti previše kaj za reći, jer riječ je kurva kažeš li je iskoristit će je protiv tebe, a ono ipak dobio sam želju da podjelim koju misao sa tobom, pa nek mi se odbije o glavu.
nema promjene i dalje imam proljev, s sitnom razlikom a ta je da sam se nagutao praksitena i sad mi se živo jebe.
kao i obično zajebo sam ziher, al bit ćeš ponosan trudio sam se nimalo, baš taman, ovaj put nije me slomilo, nije me ni okrznulo, nek znaju da iako sam šupak, kreten i najgori od ljudi, ponosan sam na se, jer sam zadnji od njih i sad gorim i smijem se.
smijem se, i gledam ih kako prolaze ispred leda, ispranih lica domahuju i svi nešto govore, kao da znaju me , u mojoj glavi šapuću pođi sada sa nama.
brrr.fantastično je a ujedno i tužno u neku ruku ako me pratiš, skinuti naočale i zoru nakon prospavanih godina poteći onaj dah svježeg zraka. depra mi je uvijek stimulirala kreativu i bila moja muza.
ne zovem je više baš naprotiv, al bez nje kao da sam izgubio starog prijatelja. prijatelju.prijateljice.bit ćeš zapamčena. nikad neću zaboraviti svog mraka.
neću sam sebe kupovati velikim predizbornim obećanjima, obući ću modro stare starke, krenuti korak po korak, pa kud me donesu, donesu.posjetit ću te kad za to dođe vrijeme, de me sjetiš ovih mojih riječi i budeš mi prijatelj i oko kad mi stave naočale s krivom dioptrijom.
ajde pa se čujemo

da skratimo, sereš!

tebe nitko nije ništ pitao