Round Robin

...drugi...

...da «zaboravi» Zaru...

Nije mu se svidjelo kad se drugo jutro probudio misleći na Zaru.


Zara je još uvijek ležala u krevetu, danas si je uzela slobodan dan. Nije joj se nikuda žurilo, a i voljela je ugoditi sebi. Svaki dio dana bio joj je pomno isplaniran, samo za nju. Nije voljela iznenađenja, zapravo u nekom ih je trenutku svoga života počela pažljivo izbjegavati.
Zara je voljela život, iako se baš nije mogla pohvaliti, sebi. Imala je prevelika očekivanja, ne prema drugima već prema sebi. Postala je stroga, uporna, možda i prekomplicirana, ali joj se svidjelo biti takvom. Život je nije mazio, nije da se žalila, no, sve što je postigla, sve što je imala, bilo je stvoreno njezinom nekom čudnovatom upornošću. Sada je samo željela biti mirna, spokojna, zadovoljna onim što ima i onim što je.

Nije joj trebala nesigurnost drugih, onih koji su joj toliko puta obećavali nešto, a na kraju vidjeli da to «nešto» ne mogu povezati s njom, s njezinim željama. Dobro, ponekada je i njoj trebala doza jutarnje sigurnosti, tzv. plan dana, da može izdržati sve susrete, poslovne sastanke, nasmiješena lica onih koji misle da baš sve znaju.

Nitko ništa ne zna, znamo samo onoliko koliko nam se tada čini dovoljno uvjerljivo, dovoljno krhko i lako, onako da bude dovoljno i jednima, a i drugima negdje između redaka onoga što vidimo ili tako često izbjegavamo vidjeti.

Zara je unatoč svemu, vidjela, a i uvijek je bila vesela, nasmiješena, dobro raspoložena, spremna na druženja, spontana, no ponekad i dovoljno oprezna, zatvorena, te vrlo pažljiva u biranju svojih pravih prijatelja. Vješto je čuvala sliku «one» koja je postojala za jedne, i »one» koju su znali samo neki njoj dragi ljudi.

Otvarala se i zatvarala u sebe, za sebe, a druge je puštala da misle što žele.

Zato joj se i jučerašnji susret nekako činio čudnim, neobičnim i pomalo preprisnim. Nije željela previše misliti, Đuro joj je bio simpatičan i to je bilo sve. Znala je da ga neće tako brzo susresti, mislim, nije bilo nekog posebnog razloga za to, a i bolje. Nije joj se svidio pogled kojim ju je odmjerio pri upoznavanju. Toplina njegove ruke bila je dovoljna, kao i pogled u oči. Njegove oči....istog je trena prestala misliti – bilo je to «to much» - čak i za nju.

Trebala se pokrenuti, ustati i postati dio ove stvarnosti. Maštanja je nikada nisu nikamo dovela, a i čovjeka je tek jednom vidjela, svašta. Ovo je samo još jedan običan i normalan dan. Do sada je sve funkcioniralo kako treba, mora i dalje tako. Nema tog muškarca koji će joj ovako rano ujutro ispuniti misli. Previše cijenim sebe, svoj uhodani ritam i prijatelje koje imam. Ne trebaju mi, a niti želim neka nova poznanstva. Posao je ipak samo posao. Susret je bio dio još jedne obveze u nizu.

- Muškarci me ne zanimaju, ne na taj način. – izgovorila je tiho sebi, a zatim okrenula broj svoje najbolje prijateljice.
Nije joj namjeravala spomenuti Đuru, a i zašto, sve to nema nikakvog smisla – tip je bio pun sebe. Mislim, zar da nju netko takav zainteresira?

Razgovor je krenuo potpuno drugim smjerom, na kraju više nije bila tako sigurna, ali nije niti njezina prijateljica.

Zar to Zara priča o nekome koga je tek upoznala i na takav način? Možda joj je ipak bio potreban netko nepoznat, nov, dovoljno jak da uništi sve one granice koje je savršeno postavila oko sebe.
Znala je da Zara može dovoljno dugo zadržati svoj unutarnji glas, svoj dah, pa i sebe. Neće ona tako lako popustiti ili krenuti u akciju. Usporavanja joj nekako dobro idu.

Kreneš onda kada si spreman i kada smatraš da možeš.

Možda je Zara sada i mogla krenuti dalje, ali postojalo je još nešto. Ono što nitko nije znao, samo njezina najbolja prijateljica.

«Act passionately but think straight» bio je Zarin način razmišljanja i uvijek se toga pridržavala, uvijek...

ljepo:))

...zadovoljan sam...:)))))))))))))))))

vrlo, vrlo :)) imamo "obori me" Zaru i "za nikog ne kočim" Đuru :DDD

al mora biti tajna, neka mračna tajna...nekog od njih...:PPP

a smo našli sljedećeg, muškog? :)) il će donna mrakače pisat?

mislim, Donna se specijalizirala za hm, onaj dio kada puknu sve kočnice...tko će ga znat?

sagg zadovoljan, hm :))))))nice...

..da, bilo bi zgodno kad bi sad pisal neki muški, al može i cc da sve to zmeša, a donni ostavimo "ono", ne?...:)))))

samo malo, pišem upute

dakle, potraga za muškima :DDD

evo, upute su na mom blogu, sad rastrubite dalje :))

evo, tko naleti: https://www.iskrica.com/weblog/com.php?WID=167221&ID=144932&page=0

daj, kakva su to imena?? a i priča je statična ... prisilila sam se da ju čitam. ono prije je bilo bolje ... kaxe zvala ona mala? nek ona opet to radi!

hmmmm nešto tu ne štima, nešto nije dobro krenulo ...