tik pred kraj
Umorna sam, a predamnom je još zadnja nizbrdica. Tko bi mislio da će se moj pogled u tvoje visine, osredotočiti u ključnom trenutku na moj zadnji spust. Dal da se skvrčim sa stisnjenim pesnicama, nošena svojim zadnjim zanosom i jednostavno spustim.?Adrenalin je očit, bit će dovoljno da uspijem pobijediti strah. A što onda?
Telepatijom više neću moći dodavati naš svijet svemiru. Puno srce, moje glavno oružje, što nas je branilo pred propadanjem, umorilo se tik pred kraj. Duša se umorila od lovljenja misli u zajedništvo. Sličnan osjećaj, kao da sam pola života konstantno izgubljala ključeve. Nestabilan. O tome se ne govori, osjeća se…Zazebe me do kostiju…Negdje iza oblaka skriva se sunce. Idem, spustit ću se, poslije ćemo brojiti mrtve.
05.01.2007. u 9:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
PREKRASNO..BEZ RIJEČI SAM..još samo kad bi se vidila ova slova......
Autor: rodica | 07.01.2007. u 22:56 | opcije
Telepatijom više neću moći dodavati naš svijet svemiru... : ))) no comment
Autor: Amelie_Poulain | 08.01.2007. u 13:53 | opcije