bilo kako bilo
skidam kaput ogorčenostisandale prošlosti su tako laganei kada bi htjela mogla bih opet osjetiti tugu osjetiti lance gorčineomču svojih emocijaali razgolićujem se oslobađam od grčaznam da nećeš sljediti moje stope u pjeskumožda bi to još potajno poželilaa možda dubinski se pomirilabarem tako ćudim da jesamsa krilima tišinepoletna sunezamjeram ti više ništa,znašponeki dan te pronađem često u pozadini svegakako misao koja čuči i čeka da poskoči u srcuponekada sam smješna sama sebi sa svim izljevimakoji izašli iz mene koje ti uputilapa pobogu zar to bila jaali nema te više u svakom mom jutruniti u svakoj mojoj večeripuštam te mirim se sa svimeznam da je moglo bilo bi drugačijema stare vjetrometinemogla sam te voliti drugačijemogao si pokazati posebnijemoglo..haha ne neću delete sadaizasvao si u meni emocijekad-tadi kako-takoi tim zaslužuješ ostati uvijek draga osoba mome srcunevažno sve drugobilo kako biloipak u ljubavi i ratu sve dozvoljenopa što tebi zamjerati stvari kada ih ima toliko kojih mogu zamjeriti sebi vezano uz tebe
05.01.2007. u 12:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara