Knjiga prebrojenih boli


Nebo je duboko, tajnovito.
Svjetlost je zvijezda nepodnosljivo hladna.
Ako sve sto imamo lezi ovdje,
ovaj usamljeni svijet, ovo nesretno mjesto,
ove mrtvacki hladne zvijezde i prazan prostor...
Tad ne vidim nikakav razlog da ustrajem,
nikakav razlog da se smijem ili prolijevam suze,
 nikakav razlog da usnim i da se ikada probudim,
da ispunjavam ili dajem obecanja.
I tako, u noci podizem oci
da bih promatrala ta jasna, ali misteriozna nebesa.
taj luk nad nama, hladan poput kamena.
Boze, ima li te tamo? Jesmo li sami?

22.01.2004. u 21:02   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

pa di si zeno? kava u subotu ili prije? :))

Autor: succuby1   |   22.01.2004. u 21:08   |   opcije


Hoču i ja na kavu s vama, joj, a zašto ste tako daleko ;)))

Autor: Ericca_35   |   22.01.2004. u 21:35   |   opcije


Sorry, hoću, to htjedoh napisati , a sada se crvenim :))

Autor: Ericca_35   |   22.01.2004. u 21:36   |   opcije


i ja mislim da smo sami

Autor: succuby1   |   22.01.2004. u 21:58   |   opcije


Nismo sami... samo trebamo imati vjeru i punooooo strpljenjaaaaaaa. Teško je, ali.... najčešće se dogodi kada se najmanje nadaš...

Autor: Nikola-Nik   |   23.01.2004. u 12:50   |   opcije


Nebo je u Tebi; Ti si Zvijezda na tom istom nebu!Vas dvoje ste isto, kao i milijarde drugih ljudi i ostalih bića, koji su isto kao i Ti Jedno sa tim istim nebom i to isto Nebo je u Njima!

Autor: Tao9   |   29.01.2004. u 21:38   |   opcije


Dodaj komentar