Knjiga prebrojenih boli
Nebo je duboko, tajnovito.
Svjetlost je zvijezda nepodnosljivo hladna.
Ako sve sto imamo lezi ovdje,
ovaj usamljeni svijet, ovo nesretno mjesto,
ove mrtvacki hladne zvijezde i prazan prostor...
Tad ne vidim nikakav razlog da ustrajem,
nikakav razlog da se smijem ili prolijevam suze,
nikakav razlog da usnim i da se ikada probudim,
da ispunjavam ili dajem obecanja.
I tako, u noci podizem oci
da bih promatrala ta jasna, ali misteriozna nebesa.
taj luk nad nama, hladan poput kamena.
Boze, ima li te tamo? Jesmo li sami?
22.01.2004. u 21:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
pa di si zeno? kava u subotu ili prije? :))
Autor: succuby1 | 22.01.2004. u 21:08 | opcije
Hoču i ja na kavu s vama, joj, a zašto ste tako daleko ;)))
Autor: Ericca_35 | 22.01.2004. u 21:35 | opcije
Sorry, hoću, to htjedoh napisati , a sada se crvenim :))
Autor: Ericca_35 | 22.01.2004. u 21:36 | opcije
i ja mislim da smo sami
Autor: succuby1 | 22.01.2004. u 21:58 | opcije
Nismo sami... samo trebamo imati vjeru i punooooo strpljenjaaaaaaa. Teško je, ali.... najčešće se dogodi kada se najmanje nadaš...
Autor: Nikola-Nik | 23.01.2004. u 12:50 | opcije
Nebo je u Tebi; Ti si Zvijezda na tom istom nebu!Vas dvoje ste isto, kao i milijarde drugih ljudi i ostalih bića, koji su isto kao i Ti Jedno sa tim istim nebom i to isto Nebo je u Njima!
Autor: Tao9 | 29.01.2004. u 21:38 | opcije