PJESMA ZA ZELENOOKU_JA
Nekada davno mislio sam
da je život med i mlijeko.
Da je dovoljno voljeti i bit ćeš voljen.....
Vjerovao sam da su snovi
jedino u šta treba vjerovati,
da su samo misli o sreći vrijedne
da se o njima misli.....
Bio sam nepopravljivi romantičar….
Danas, ne mislim o mislima o sreći,
ne vjerujem u snove,
i znam da u život
ponekad uleti i nešto odvratno….
A jučer sam sahranio
i onog romantičara u sebi,
a njegov grob okružuje
samo uvelo lišće izgubljenih nada…
05.01.2007. u 20:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
— OPTIMA LD :-))
Autor: VITEZ_U_MIROVINI | 05.01.2007. u 20:36 | opcije
nije lose...popravljas se mali..:))))
Autor: yanksemao | 05.01.2007. u 20:37 | opcije
Da li ste to sami napisali?Lijepo je.
Autor: ZAKRZLJALA | 05.01.2007. u 20:38 | opcije
nedorasla..nisam sam ..mama mi je pomogla..hehehehehe....šalim se..ovo je samo za moju prijateljicu napisano...
Autor: mosor1702 | 05.01.2007. u 20:57 | opcije
mosor.znam.
Autor: ZAKRZLJALA | 05.01.2007. u 21:07 | opcije
hvala,ti moj mosore!!
nekad sam mislila da sam i ja odrasla,i da sam se operirala od romantičnih fixideja...a opet,još uvijek mislim da ljubav postoji,da treba vjerovati i ne sahranjivati ono što jesi,jednom...jednom će se ,možda ,dogoditi(pa čak i nama,višestruko razočaranima )
Autor: zelenooka-ja | 05.01.2007. u 23:03 | opcije
,,,,ovo je vrlo tužno.....
Autor: gogs67 | 05.01.2007. u 23:33 | opcije