Round Robin

 
... OSMI ...
Jutro je prošlo relativno brzo, barem za njega. Malo kava, malo novine u obližnjem kafiću i opet metež u firmi. Kolegice su danas bile posebno pažljive prema njemu. Pitao se zbog čega, ali nije imao vremena otići dalje od pitanja izrečenog u sebi. Radio je satima kao stroj. Po onoj, s kim si-takav si. On je bio sa strojevima, pa se tako i ponašao. Tako je najviše i volio, samo se jednoj stvari posvetiti. Jedino tako može dati maksimum. Kvaliteta prije svega. U svemu.
Osjećajući sve veću potrebu za hranom, ostavio je posao i dok se dizao od stola zazvonio mu je mobite. Hembra je zvala sva uplakana, u panici i jedva da je uspio ubrat riječi: zemlja, svađa, tata, infarkt, put, karta…
Javljajući kolegi da ostatak dana uzima slobodno, odjurio je zaboravivši na glad. Nije imao vremena šetati, te je zaustavio prvi slobodan taxi, samo da što prije dođe doma. Hembra, od kada je zna, nije bila ovako potresena i u panici. To mu je bio dovoljno da shvati ozbiljnost situacije.
Par sati kasnije Hembra je sudržavala jecaje. Pružila je kartu uniformiranoj djevojci na aerodromu. Bijela maramica ukrašena čipkom po rubovima, virila je iz stisnute joj šake. Otac joj je primljen u bolnicu s teškim infarktom. Ne zna se hoće li ostati živ. Majka je pod sedativima. Đuro zadnjih dana nije njen. I, iako je znala da mora ići kod svojih u Kostariku, najradije bi ostala uz njega. Bojala se što će je čekati kada se vrati. Jako se bojala. Mahnula je ulazeći u prolaz dok su je Đuro i Antonio  ispraćivali osmijehom podrške. Panika zbog Đure rasla joj je u grudima rapidno.
U centru grada Zara je vodila poslovni razgovor naslonjena na radni stol i nervozno lupajući petom čizme o pod. Bila je ljuta na sebe što nije ostala doma, što nije iskoristila svoj slobodan dan. Nije mogla. To je bilo jače od nje. Frajer na liniji prodavao joj je lovačke priče, te sponzori ovo, te organizator ono, a Zara je samo jače lupkala šiljkom o pod. Bacila je pogled na stol, dograbila cigarete i dok je palila pogled joj je pao na skice. Nešto nije bilo u redu.
Poziv na čekanju bio je odlična isprika da ‘lovca’ pozdravi dosta otresito. Nije ona bila naivna početnica. Godinama se borila za to što ima danas. Frajer napuhanog ega, uvjeren da može sve, za nju je bio samo smiješan pajaco. I samo zbog ljutnje na sebe samu, nije dobio filadu koju inače ne bi izbjegao.
Malo kasnije, dok je bila sva u skicama i materijalima, kolegica je s vrata najavila posjetu. Na ime Mario, tijelo joj se sledilo, dah je nestao, a pogled joj se ukočio.
- Ljepotice, drago mi je vidjeti te! - ušao je u prostoriju smješeći se na svoj neodoljiv način, ali s dozom opreza koju je Zara na vrijeme vidjela.
- Mario, ne vjerujem da si tu! - rekla je namjestivši osmijeh-masku i krenula prema njemu. Svako nabijanje štikle o pod dok je koračala, davalo joj je sve veću snagu i sigurnost u samu sebe.
Dodir rukovanja bio je kao i uvijek do sada, pun elektriciteta. I dalje s maskom na licu, pomislila je kako neki muškarci zauvijek ostaju fatalni. A ovaj je bio i vrlo opasan za nju i njen mir. Njegove oči ispitivale su njene, osjećala je kako je skenira pogledom. Nikada je nije mogao do kraja pročitati. Nikada mu to nije dozvolila. Intuicija je upalila alarm na vrijeme i bila je zahvalna na tome.
Povukla je ruku, ponudila da sjednu, te pozvala Barbaru da im donese kave. Neobavezno je čavrljao o tome što je radio zadnjih godina. Smirivao se. Davno je prodrijela u njegovu nutrinu i poznavala ga je jako dobro. I predobro. Čekala je momenat kada će konačno reći razlog svog dolaska. Znala je da to nije posjet starog prijatelja. On je nešto htio od nje i uskoro će joj reći.
 
... DEVETI ...
nesto je bilo cudno kad je dosao kuci, znao je djuro, samo sta? bimbo je uradio po jack danielsu pa je moro i on potegnut koju makar je znao da se hembri to nece  svidjet. kad nije umro onda, nece mu naskodit par casa whiskeya, al ajd ti to hembri dokazi.
"deadmanwalking,deadmanwalking,deadmanwalking" odjekivalo je zatvorskim hodnikom i djuro se zapitao jel to onaj klinac sto ga je vidio nakon sto je kokno starog guzimirovica konacno progovorio il su njegove sestre ustale iz mrtvih... odgovor je ipak bio svjetlosni tunel koji nije vidio iako je dozivio klinicku smrt kako mu je objasnila sisata plavusa od med sestre kad se probudio.
i otad je hembra pratila svaki njegov korak, sta jede, sta pije, s kim se druzi. na pocetku mu je bila dirljiva kolicina brige koju mu je upucivala, ali je vremenom shvatio da je njegovo stanje bilo upravo ono sto joj je trebalo nakon sto je izlijecila onog coravog macka. majcinski instinkt, hranjenje, ususkavanje, bilo je ono sto je njegova zena oduvijek znala najbolje i djuro se prije pitao jel njega privuklo njoj upravo to, njega koji od svoje majke nije dobijao nista od toga...
brzo mu je ipak sve dosadilo i vremenom mu se povecao osjecaj da je vec mrtav, hodajuci mrtvac. senzacija koja mu se prvi put javila u vidu bolnickog kosmara. sta preostaje covjeku koji je vec mrtav, pitao se djuro sve dok nije vidio zaru!
ee, s njom se opet osjetio kao da je ziv i u snovima pokraj nje u krevetu vise ne bi bilo ni tunela kojeg nije bilo ni osjecaja da je mrtav i probudio bi se miran i spokojan, na nacin koji je bio zaboravio. ali, cuj njega! hehhe, jos ni na kavi nisu bili, ali je znao, jednostavno je znao! dakle, sta je bilo cudno, pokusavao je odgonetnuti djuro kroz alkoholno magnovenje???
hmhm. pa da! cudno je bilo da hembre nije bilo kuci! brzo je ukljucio tel koji je uvijek iskljucivao kad bi zaglavio na cugi i po prvi put da na njemu nije nasao hembrine propustene pozive.. niti jedan! koji kurac!?, pomislio je djuro a onda slegnuo ramenima i odlucio otic spat.
na vratima spavace sobe mu se oteo uzvik – krevet nije bio zategnut! po prvi put za njihovog dvadesetogodisnjeg braka, hembra nije napravila krevet...
 

a jebote, nismo došli ni do desetog dijela a već ste me se riješili..buahahaha (Hembra odlazi ridati u vece)

možda nisam u toku, ali meni se nekako ova 2 dijela ne nadopunjuju baš, ono, u gornjem hembra odlazi jer je otac doživio infarkt, a u donjem se on čudi jer nije zategnula krevet??? pa jebote otac joj je u bolnici...a možda sam samo ja površna bila...nevermind

a vidi je, radije se sjeti prijatelja iz srednje, onog stasitog Antonia, vrane kose koja leprša na podnevnom vrućem vjetru i lijepi se za njegove tvrde bicepse, onog s tatuom na podlaktici: Hembra, per siempre :DDDDD

nisi površna, majstorice, to će se poslije ispraviti, ljudi pišu a ne znaju prethodne dijelove, još odlično ispada :DDD

ma daj, ne obraćajte pažnu na Hembru, malo je osjetljiva s obzirom na Đuru:)))CC Hembra per siempre...upucat ću se hahahahaha

da, ali ovako je sve nepovezano, bilo bi bolje da se malo sporije objavljuje i da se prati malo više ono što je prethodnik napisao, znam da je najlakše prigovarat, ali ja to čitalačku konstruktivnu kritiku iznosim...a opet u najgoru ruku nakraju od svih tih dijelova možete sklopit više različitih priča :DDDD

slažem se, majstorice, ali to bi, bar sad na početku, ubilo prvi zanos i kreativnost, ima vremena za pravila i ograničenja :))

pz, vrijeme je da se upregnu one tri španjolske fraze koje znam :DDDD

pppuuuuuuhhh! etogac ispuhala sam nos i ponovo ga napudrala. maskara se nije razmazala. uvijek me iznenadi čistoća vecea u avionima.

...auzmeš, zovem auzmeš, nerado priznajem ali majstorica ima pravo...:))))))))))

jesam ja to dobro pročitala? sagi mi daje za pravo? jebenti nemoj da snijeg počne padat sutra, barem ne u zg-u, na skijalištima može, manje reklamacija me onda čeka :DDD

Majstorice radiš u turističkoj agenciji? Mogla si Hembri nabaviti kartu s popustom:))))

uzela je ona povratnu :))

slazem se mZp :)

ajmo sad svi: majstoricu za predsjednicu :DDDDD

majstoricu za predsjednicu kriticara ::D:D:D:

e, a od danas iman i prijavu prebivališta u zg-u, pa mogu i ja za bandića glasat :DDD

Tek u osmom se pojavio neko 'ko zna iole pisati.

ok, sve sam nadoknadila...hm, čitanje, sređivanje dojmova, a tko ide dalje :DDD hm, ovo postalo zapetljano...