Jerusalem Arise

Danas mi se pišu riječi ohrabrenja..
Danas mi se piše radost koju nosim u srcu
jer sam upoznala tebe..
Danas mi se pišu stihovi..
Danas mi se piše o radosti koju sada imam
zauvijek..
Danas mi se piše kako sam bila mrtva..
Danas mi se piše kako sam oživjela..

I pisat ću.. jer bila sam mrtva.. i On me oživio.
Bila sam u tami..svojoj maloj tami koja mi je bila ugodna..
Nikada nisam imala sve što sam htjela pa sam tako naučila da više ne želim ništa i to još u ranoj dobi..
Tako sam svoje potrebe s materijalnog prebacila na duhovno..unutarnje..
Oduvijek sam bila previše osječajna tako da je ovo još više pridonjelo mojoj osječajnosti.. znas kad je dijete tužno pa mu kupiš igračku..pa se razveseli..
Eh..meni ni sve igrače na svijetu ne bi pomogle..
Meni bi pomogla samo topla riječ..
Zagrljaj..
A toga je bilo malo.
Pitala sam se tko sam uopće ja?
Kaj ja delam tu?
I nitko mi nije mogao to odgovoriti.
I eto.. sve u biti započinje s nekih mojih 15 god.
Prije toga kao dijete sam bila uvijek maltretirana jer sam malecka.. a o osnovnoj školi da i ne govorim.. od nje imam traume :(
Sa svojih 15 godina krenula sam nova JA u novu školu.. upoznala nove ljude.. naučila se braniti od glupih komentara..
I mislila sam da sam očvrsnula..
Eh tu sam se malo i prevarila..
Očvrsnula sam ja..ali ne u svim aspektima.
Upoznala sam Darka.. Moju prvu ljubav.
Nešto prekrasno.. mislila sam da če zauvijek trajati..naravno da nije!
Darko me ostavio i tu je počela prava bol..

Dugo sam znala ležati na podu svoje sobe ,u tami..
Dugo sam znala ležati tako i ubijati se u depresiji.
Katkad bi ležala nepomično..satima..
A onda bi poludila.. rezala i čupala kosu, zabijala nož u ruku.. ozljeđivala se..
To je bilo nešto strašno.. pogotovo za osobu sa tonom osjećaja u sebi.
Mrzila sam svoj život i htjela sam smrt.
Smrt sam smatrala svojom prijateljicom i često sam ju prizivala da dođe.
Depresija me toliko počela prati da bi me znalo puknuti da pišem pjesme.. morbidne pjesme.. O boli,patnji i smrti.
Tuga mi više nije bila neprijatelj.. jer sada ona mi je bila pomoć u pisanju pjesama..
Tuga mi je postala prijateljica.

Nigdje nisam nalazila utjehu.. Pa sam počela da ju tražim..
Našla sam ju u cigaretama.. alkoholu..
Ali alkohol je bio slab za mene..
Često bi se napila ko krava..
Jednom sam sjedila na podu ispred kafića koji se zatvarao.. Kiša je padala po meni.. ja sam plakala.. mokra,prljava..i pijana. Ovo što pišem nije mi lako pisati.. Jer mnogi će ovo čitati.
Ubijala bi se u alkoholu do te mjere da više nisam živjela samo od vikenda do vikenda..
Počela sam piti u sred tjedna. Znala bi se piti i napiti se doma..u svojoj sobi.
Alkohol je bio moj prijatelj.
Ali alkohol je postao dosadni prijatelj, pa sam tražila druge prijatelje..
Našla sam svog prijateljicu ovoga puta..
Zvala se Trava. Ona mi je bila prava prijateljica.. Kako mi je samo ona pomogla da sve zaboravim.. i ne samo to! Ona mi je pomogla i da se konacno pocnem smijati.. A moj prijatelj Alkohol? od njega sam plakala.
I eto kud ćeš bolje.. imam super prijatelje.. pijem,pušim,drogiram se..
sa svojih 15,16 godina ja bi se vračala doma u 6,7.. nekad i 8 ujutro..
Naravno to bi bilo kad bi starci otišli na vikendicu.
Kad bi bili doma onda bi dolazila oko 2,3 pa bi se onako pijana penjala u svoju sobu preko tavana da starci ne skuže..
Moj život je bio idila.. bar sam tako mislila. Ali uvijek sam znala da to nije to.
Uvijek sam znala da postoji nešto drugo.

Mrzila sam svoj život toliko da sam često pomišljala na samoubojstvo.. koje sam čak jednom i pokušala izvršiti..

Shvatila sam da sve sto imam je laž! jedna velika obična laž.. sve su to bili lažni tješitelji.. Lažni prijatelji.
A ja sam samo htjela pravog prijatelja.

Našla sam ga. Odnosno on je našao mene.
Upoznala sam ga.. i još uvijek upoznajem svog prijatelja..
A on je zaista predivan i predobar frend! Onakav kakvog bi svatko poželio imati!
Da.. sada imam prijatelja koji me ljubi ovakvu kakva jesam. On mi je dao do znanja jedno.. Da sam u njegovu prisutstvu ja slobodna od svega.

Ja više ne pijem. Ja više ne pušim travu i ne pušim cigarete. Ja više ne padam u depresiju i očaj, ne čupam si više kosu i ne ozljeđujem tijelo.
Moj prijatelj mi je pokazao da sam slobodna od toga..
Pokazao mi je da više ne moram biti rob tim stvarima.
JA SAM SLOBODNA.
Prije sam mrzila svoj život.. sada mu se radujem.
Sada tek znam odgovor na ono veliko pitanje koje mi nitko nije mogao odgovoriti.. TKO SAM JA?
Sada znam koja mi je svrha u životu.
Moj prijatelj je toliko dobar da je umro za mene. A umro je i za tebe.
Oprao je tvoje blato.. svojom krvlju.
Moj prijatelj se zove Isus Krist.
I on mi je dao zivot.

ON JE UMRO ZA MENE.. KAKO DA JA ONDA NE ŽIVIM ZA NJEGA?

Sada shvacam zašto su ljudi stvoreni.
Da proslave Isusa.. Kako?
Svojim životom.
Sve što trebaju je vjerovati i slijediti ga.
A on za uzvrat daje najljepše prijateljstvo na svijetu!