Round Robin

*** TRINAESTI ***

djuro je poceo nekontrolirano kasljati i zara u trenu predlozi da zajednicki rucak obave sutra jer se sjetila nekih neodgodivih obaveza... a hembra, vrsna kuharica, odluci pokazati svoje umjece i pozove ju da sutra dodje kod njih jer ce ona pripramiti svoje delicije... zara pristane a djuro je samo klimao glavom zajapuren od kaslja...

hembra je djuri prepricavala zgode s puta, no opet je morala do wc-a... cudno, nikad nije imala mucnine od leta, a sad vec danima povraca... i dok je brisala rub skoljke, odjednom joj mislima proleti - vedran!

vratila se u kuhinju i ispila zadnji gutljaj kave, djuro je opet kasljao i rekao da ide prileci, da je umoran jer je slabo spavao tu noc... hembra se slozi, a ona ce sici dolje, u trgovinu...

dok je ulazila u apoteku i birala s police test na trudnocu, u glavi joj se vrtio film...

ljeto je tek zapocelo, ali vrucina je bila nesnosna... djuro i antonio su otisli u ribiciju s bimbom i njegovim markom... hembra je otisla u kupatilo i tusem pokusala ublaziti vrelinu... bas je izasla iz kade, bosa na plocice dok se s nje jos cijedilo i samo istrljala rucnikom svoju dugu kovrcavu, crnu kosu, kad se oglasilo zvono na vratima... navukla je kucnu haljinicu preko jos vlaznog tijela i u hodu kopcala dugmad... otvori vrata i ugleda visokog, plavokosog mladica s papirima u rukama...

- oprostite, pravim anketu o potrosnji piva, pa ako ste voljni - zacuje pomalo stidljiv glas...

- hajde, udji - pozove ga hembra... nije voljela te ankete, ali mladic je bio tako ljubazan i blag i bilo joj je zao odbiti ga... krupne kraske znoja s njegovog cela i sljepljena majica kratkih rukava, boje bijele kave, potaknu ju da mu ponudi limunadu... sjeli su u kuhinju i poceli popunjavati anketni listic... hembra ga upita sto inace radi i iz ugodnog razgovora otkrije da je mladic student, zove se vedran i ima 24 godine, zivi u predgradju s bolesnim ocem koji je u mirovini pa on uz studij radi kojekakve poslove, jer od male tatine penzije ne moze se zivjeti... mama mu je umrla prije tri godine i od tad je tata jako utucen...

hembru je vedranova prica ganula... ustane i izvadi sladoled od cokolade koji je samapravila, napuni zdjelicu i pruzi ju vedranu... on se osmjehne svojim toplim ocima pokazujuci najsladji osmijeh na licu i hembra, malo zbunjena nekim cudnim osjecajem, pruzi ruku prema anketnom listicu i prevrne casu s limunadom... a vedran, zbunjen, u pokusaju da se digne sa stolice, nakrene zdjelicu sa sladoledom i razlije po sebi... oboje prasnuse u smijeh... hembra je papirnatim ubrusima skupljala limunadu s papira, vedran je zlicicom grabio sladoled s majice i hlaca... no, fleke su bile ogromne...

- hajde, skini majicu i hlace da ti to na brzinu operem, odmah ce se osusiti na suncu - hembra mu kaze majcinskim tonom i vedran ju bez pogovora poslusa...

tek kad je ostao u boksericama, uhvati ga nelagoda, ali hembra je vec oprala mrlje i vjesala hlace i majicu na strik na balkonu... vedran je kao opcinjen gladao haljinicu koja se izdigla dok se hembra naginjala nad ogradu balkona... kako bi zaronio medju ta bedra, pomislio je i u nelagodi ustao sa stolice ispio ostatak limunade i stavio casu na sudoper... okrene se i ugleda hembru na vratima balkona, nije ni primjetila da joj se gornje dugme raskopcalo i otkrilo prorez bujnih grudi... vedran nije skidao pogled s njenog punog tijela koje se ocrtavalo na suncevom svjetlu a hembra u cudu pogleda nabreklinu koja je prijetila da izviri iz gume na boksericama... osjetila je kako joj krv udara u glavu... nepomicno je stajala prikovanog pogleda na vedranovo vitko, napeto tijelo i tu nabreklinu koju je pozeljela osloboditi...

vedran korakne prema njoj i hembra, opijena, bez imalo kontrole, ispruzi ruku i dotakne mu prsa... vedran ju cvrsto primi i mahnito pocne ljubiti njen vrat, sisati usnu skoljku... privila se uz njega i jezikom potrazi njegov... dok se borio s njenim jezikom, vedran joj raskopca preostalu dugmad i haljinica padne na pod... drzao je njene grudi, bile su mu pune ruke i sisao bradavice naizmjenicno... zavrtili su se i osjetila je rub stola... vedran ju podigne i polozi na stol... na trenutak se odmakne i pogleda to raskosno tijelo zrele zene. toliko razlicito od onih vitkih mrsavica svojih godisnjakinja... hemrba nije vise znala gdje se nalaze vedranova usta... pomahnitalo ju je ljubio, posvuda, osjetila je kako joj sise bradavice, pa ljubi trbuh, pa lize unutrasnju stranu bedara... primila ga je za kosu dok je zaranjao u nju... tiho je stenjala, osamucena... drhtala je i verdan ju primi za koljena da ih smiri, rasiri ih i podigne na svoja ramena... jezik, prsti, hembra nije vise ni pokusavala odgonetnuti sto je sto, grcila se u naletima, kriknula dok ju je vedran ispijao... grcevi se nisu ni smirili kad ga je osjetila... nabreklog, duboko... lagano je prodirao... tako lagano da je vrisnula od muke... stegla ga nogama i povukla na sebe...

i sad uzdrhti kad se sjeti... vedran... bilo je kasno poslijepodne kad je napustio stan tog vruceg, ljetnog dana... hembra je docekala djuru spustenog pogleda, ali djuro nista nije primjecivao... vec duze vrijeme, sve od kad je onako poceo cesto mjenjati kosulje i paziti da bude svjeze obrijan, djuro je sve rjedje prilazio hembri...

mislila je da vise nikad nece vidjeti verdana, iako joj je ostavio broj mobitela i molio ju da se ponekad javi... on je obecao da nece zvati i da nece dolaziti, nije zelio ugroziti njen brak... bezbroj puta pozeljela je nazvati ga, posebno u onim trenutcima kad bi se u intimi kupatila sama dodirivala, ali, hembra je uspjesno odoljevala svojim porivima... sve do...

zima je kod djure sve cesce izazivala kasalj... a on, stalno je bio u nekim svojim mislima... sve vise paznje je posvecivao svom izgledu, mirisu, boji kosulje... hembra je gotovo bila sigurna da je u pitanju druga zena... tu noc je dosao kasno, mirisao na alkohol i neki zenski parfem... ujutro se ljutito otresao na nju kad ga je upitala gdje je tako dugo bio... antonio je otisao u skolu, a hembra, uplakanih ociju, pocne spremati sobu... tada, u ladici medju svojim donjim rubljem ugleda papiric s vedranovim brojem... nazvala je...

vedran je dojurio, saputao joj kako svaki dan misli na nju, kako masta o njihovom stapanju... bacili su se na krevet, divlji, pohotni...

iz razmisljanja ju je prenuo glas blagajnice... uzela je test i odjurila u kupatilo... mucnina je bila prisutna u zeludcu i hembra se zapita - sto ako sam trudna? sigurno je vedranovo, pa s djurom nisam vec dugo...



*** ČETRNAESTI ***

... Đuro nije bio raspoložen, "auzmeš" sa Zarom i Hembrom mu baš i nije bio po volji. Bog je definitivno ženskog roda i sigurno blizanka njegove punice. Jutro je bilo prekrasno, sunce sa pokojim bijelim oblačkom na nebu, lagani povjetarac, povjetarac? Znao je kako će si danas uljepšati dan.

... Došao je na terasu hotela i pogledao more, vjetar je bio taman po njegovom ukusu. Spustio se do spremišta ispod terase i pronašao uposlenika. Novac rješava sve probleme, uposlenik mu je rekao da će za petnaestak minuta biti sve spremno, taman dovoljno vremena da popije finu kavu i razbudi svoje tijelo. Sjeo je za šank i zapalio cigaretu, zabuljivši se u novine čije naslove nije mogao razumijeti. Odgovaralo mu je da bude sam, planirao je jutro samo za sebe. Duboko je povukao dim i srknuo malo kave. Iz zvučnika su dopirali Stonesi i njihov Mixed Emotions, prigodno, pomislio je. " Dobro jutro", začuo je iza svojih leđa ...

... A dobro, ona mu jutros baš i nije trebala, bila mu je prva misao. "Dobro jutro", odgovorio je nakon male ali ipak primjetne zadrške i izmaknuo malo stolicu da bi Zara mogla sjesti. Morao si je priznati da je Zara zaista izgledala odlično. Odjevena za plažu, tena "obrađenog" u nekom elitnom solariju prije puta, bila je "komad" koji se zapaža. Odmah je pomislio kako je sigurno ravnomjerno tamna po cijelom tijelu, nehotice je pokušao vizualizirati sliku. Kutovi usana su mu se lagano podigli. Dok su vodili ležernu konverzaciju Đuro je odjednom shvatio da konačno ima Zaru na neutralnom terenu, ničijoj zemlji. Mogao bi malo "preslušati" šminkericu, sa užitkom će skinuti taj samouvjereni gard sa njezinog lica i stasa. "Mogu li te ukrasti na sat vremena?" iznenada ju je zapitao, malo tiše, dubljim glasom. Znao je da ju je ponovno lagano zbunio. Otpio je posljednji gutljaj kave, ugasio cigaretu i poveo ju za ruku. "Vjeruj mi" samo je lakonski rekao, nije odgovorio ni na jedno njezino pitanje.

...cSpustili su se do spremišta, uzeo je njenu torbu i dao ju nacerenom namješteniku. Načas je nestao u skladištu i vratio se sa laganim prslukom za spašavanje. Đuro je zamolio Zaru da skine lepršavu svilenu tuniku i počeo joj namještati pojas "zločesto" uživajući u dodirima i pogledu. "Aha, idemo se voziti na JetSki" konstatirala je i pogledom prešla preko svakojakih spravica za iznajmljivanje koje su ležale na pijesku tik uz more. Kad ju je Đuro odveo do male, neugledne, tek nešto više od pet metara dugačke, lagane jedrilice, oči su joj se lagano zaokružile. Nije stigla razmišljati, Đuro ju je munjevito podigao i posjeo u čamac. Odgurnuvši jedrilicu iz plićaka uskočio je u nju. Pokazao joj je gdje da sjedne, utisnuo kobilicu prema dolje, stavio joj konopac za kontrolu prednjeg jedra u ruke i rekao da ga lagano zategne prema sebi. Držeći kormilo jednom rukom, Đuro je drugom uhvatio škotu i polako zategnuo glavno jedro. Jedrilica se lagano nagnula dok je povjetarac punio jedra i tiho kliznula preko namreškanog plavetnila. Pogledao je Zaru, nacerio se, do prije par minuta šminkerica je samouvjereno pila kavu sa stilom i pozom a sad se borila sa konopom i flokom. Svidjelo joj se, nije mu to trebala reći, a Đuro je istinski uživao. Lagano su klizili uvalom, Đuro ju je strasno i emotivno pokušavao naučiti kako se upravlja jedrilicom. Zara nije bila početnica, ali vozikanje na velikoj tromoj prestižnoj jedrilici krstašu nije bilo za usporedbu. Smijali su se i šalili poput dva tinejdžera koji su dobili novu igračku.

... Sunce je postajalo prejako, vjetar je počeo malo jače puhati i Đuro je odlučio da će napravit još samo jedan krug, "e sad da vidimo od čega je napravljena ova Zara" nacerio se u sebi. Rekao joj je da malo raširi noge, zakvači stopala za gurtne na dnu čamca i upre se nogama u stjenku trupa. "Povuci konopac pola metra prema sebi" izgovorio je odlučnim, zapovjednim tonom. Pomaknuo se prema krmi da se pramac malo izdigne, omotao konopac škote oko svoje šake i snažno ga povukao istovremeno kormilom okrečući jedrilicu oštro u vjetar. Jedrilica je zaškripala i neugodno se nagnuvši, poletjela morem ostavljajući pjenušavu bijelu krestu iza sebe. Oduševljeno je gledao Zaru kako vrišti svaki put kad bi preko nje prešla kiša kapljica koja se je uzdizala ispod trupa. Nježnim ženskom rukama čvrsto i odlučno je držala konop, nije popuštala ni milimetra i vrišteći uživala u svakoj sekundi. Ova Zara je stvarno nešto posebno, pomislio je. Povukao je škotu još malo, snažno, pri tom svinuvši lagano jarbol prema krmi. Jurili su zaljevom, na rubu prevrtanja, vrišteći i urlajući poput dvoje luđaka.

... Opustili su jedra i krenuli prema obali. "Ti nisi normalan, ovo je bilo ludo, stvarno nisi normalan," ponavljala je nasmješena, sjajnih očiju, drhtajući od navale adrenalina. Došavši u plićak, iskočio je iz čamca. Primio je Zaru oko struka i pomogao joj da iskoči iz jedrilice. Na trenutak je zaboravio na ruke kojima je obujmio njen struk dok je fascinirano promatrao kapljice mora na njenoj koži i bradavice iznikle ispod mokre majce. "Vidi što si od mene napravio, izgledam grozno," izgovorila je dok si je pokušavala dovesti u red mokru, raščupanu kosu. "Meni najljepše", tiho je odgovorio zabuljen u nju. Namještenik, koji se nije prestajao ceriti, prekinuo je tajac u kojem se vodio razgovor bez riječi. "Idem se u sobu presvući," izgovorila je tiho, promatrajući ga netremice, "Dobro," poluglasno je odgovorio, "čekam te na terasi".

... Đuro je pomogao namješteniku raspremiti jedrilicu. Osušit će se na suncu i vjetru, beskrajno je volio more i sol na svojoj koži. Nimalo ga nije smatalo stezanje i peckanje kože, dapače, uživao je.

... Stvari nisu išle dobro, pokušao se sabrati, slutio je da postaje opčinjen a bio je dovoljno iskusan da zna da se baš i ne može obraniti, mogao bi od lovca postati lovina ...

...hebote ! tko tu koga sve mulja, ko da su nogometaši...:))))))))

i manekenke :DD

upravo sam se čula s Hembrom koja je trenutno na fitnessu pa se ne može javiti. ona ni u ludilu ne bi dozvolila nekom tko se zove Vedran da uđe u kuću. pisac trinaestog dijela se definitivno zajebo:))))))

...kasno, đuro je već odjedrio...:))))))))))))

dakle, zakompliciralo se :)))

pz, laže selo, laže hembra :DDD

e, da, sviđaju mi se oba nastavka :))) onaj gore je hard core faceta, ovaj dolje maramica u veceu faceta :DDD

...sol, buš kaj napisala???

ahu uhu...može može...oba dva oba dva:)))

odlični!!! :)))) zato što se dobro na moje nagrađuje, hihihi ..... posebno jedrenje, pohvale onome tko je pisao:DDDD

...hmmm, hembra se jako rasrdila kaj je đuro s "kurvetinom" otišel na jedrenje...:)))))))))))))))