Ne pitaj me...
Ne gori više svjetlo
tamo gdje sam te davno čekao
od svega tinja tuga samo
sve sam ti rekao…
I ne pitaj me kako mi je
kad vidiš dobro kako je
svakome jednom loše krene
meni ne prestaje
stižu me sjećanja
na sva davna proljeća
i na naše poljupce
tamo, pokraj Neretve…
Stižu me godine
a da čovjek ne zastane
I kad prošlost pogleda
nekim drugim očima
kad slomiš granu tužne vrbe
u zemlju kad je posadiš
izraste neko novo drvo
staro zaboraviš…
Ali moja priča i nije moja
i ništa ja nisam birao
i moj je korijen gorio tamo
a ja sam svirao ...........
09.01.2007. u 19:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara