Ne pitaj me...

Ne gori više svjetlo
tamo gdje sam te davno čekao
od svega tinja tuga samo
sve sam ti rekao…

I ne pitaj me kako mi je
kad vidiš dobro kako je
svakome jednom loše krene
meni ne prestaje
stižu me sjećanja
na sva davna proljeća
i na naše poljupce
tamo, pokraj Neretve…

Stižu me godine
a da čovjek ne zastane
I kad prošlost pogleda
nekim drugim očima
kad slomiš granu tužne vrbe
u zemlju kad je posadiš
izraste neko novo drvo
staro zaboraviš…

Ali moja priča i nije moja
i ništa ja nisam birao
i moj je korijen gorio tamo
a ja sam svirao ...........

09.01.2007. u 19:32   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar