Svakog jutra...
...budim se sa osijećajem nelagode i praznine jer te nema kraj mene.Osijećam da još dišemo kao jedno ali sve ono što smo imali nestalo je kao da si krpom obrisao mrlju sa stola..Šetam gradom nadajući se da ću čuti tvoje korake.Nema te..
I opet noć,opet sama..hladna je strana tvoga kreveta..nema te,nema nas...
14.01.2007. u 16:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara