Dobro jutro...

Ponedjeljak. Dan kao stvoren za markiranje s posla. Gledam svoje kolege i čudim se. Svi su nešto šutljivi i mrzovoljni. Nekak mi se čini da prvo mrze sebe, a onda i sve ostale. Meni smiješno.
 S vrata vičem: - Dobro jutroooooooooo!
Razlog dobrom raspoloženju? Ma ništ posebno. Lijep dan, sunce sija, a u glavi mi svira hit dana: Shiny happy people... Da, skoro sam zaboravio. Vikend! Glavni krivac vedrine  u glavi:)
Službeni početak vikenda (kak ga reklamiraju na Stojedinici ) bil mi je super. Odlazak kod frendice u Sarajevo na premijernu predstavu (njezinu). Predstava. Domijenak. Gida (naziv za tulum). Sve se odvijalo po protokolu, baš kak je frendica obećala.
Tulumarenje, upoznavanje novih ljudi u glavnom djevojaka (idealna kombinacija;). Klope i cuge u enormnim količinama. Omjer komada na mušku populaciju cca 6:1. Ideeeš. Poslije smo zaružili  u klubu, simpatičnog imena: "Tito".  U klubu luuuudnica. Osoblje u crvenim majicama s logotipom Starog. Na zidovima njegove slike s glumcima, jet setom, drzavnicima, na policama knjige (nije teško za pogodit čije). Atmosfera vesela, skoro pa euforična, ko' da su svi na ecstasy-u. Komadi me grle (sreo masu poznatih), ja se kao branim, svi se smiju, plešu, briju nekaj...e moj Zagrebe, fali ti ovakvo mjesto. Sve u svemu, izlazak za sjećanje. Povratak kući...Danas, odmoran, svijež i nasmijan. Upravo gledam kolege i mislim si kak su u banani. Iz snimanja me trgne kuharica koja mi poslužuje kavu. Zahvaljujem joj osmijehom br.4. Kaže mi da joj osviježim dan i uvijek je zarazim osmijehom. Evo, upravo se smije. Pogledavam se jesam li obukao dvije različite čarape, zakopčao krivo košulju, zaboravio skinut karmin i maskaru od jučerašnjeg pokušaja transformacije u ženu (isprobavam krpice, uskoro su maškare:)...Ma, gledam se i nikako da si nađem grešku. Tko zna čemu se smije. Evo, sada su se i ostale kolegice počele smijati. Niš ne kužim...a možda je samo ona mudra izreka koja kaže da je smijeh zarazan, bit će da je to, druge nema (u nemogučnosti dokučivanja odgovora, prihvaćam autosugestiju;).
Krećem s novim radnim tjednom...
 
 
P.S. U neko doba, kod Josipa, malo mi se pripišalo (piva je počela delat svoje). Odem do veceja. Čekam red. Ulazim. Počinjem obavljat nuždu. Na zidu uramljena slika. Malo bolje pogledam, vidim nije slika. Nešto piše. Počinjem čitat. Smijem se (uhvatim se kak pišam pored pisoara). Smijem se. Ne. Bolje rečeno, razvaljujem se od smijeha. Razlog? Tekst na slici: 
           "Predajte oruzje najblizoj policijskoj stanici...
            To sto sada drzite u ruci, trebalo bi da Vam bude dovoljno!"
                                                                                       SFOR
                                                                                                    
 

:-)))))))))))))