Round Robin

+++++ devetnaesti +++++


Rijec po rijec i Djuro je ustanovio da Hembra nije samo lijepa vec i pametna osoba. Bilo mu je drago zbog toga, izuzetno drago. Nikako nebi mogao provoditi vrijeme u drustvu jos jedne isprazne osobe. Imao je takve oko sebe, u svom poduzecu. Lijepe, s velikim znatizeljnim ocima, ali isprazne, zabavljene tracevima, zaokupirane sobom.

Sisao je na svojoj stanici pred firmom. Pred njim je jos jedan radni dan. Nadao se samo da ce i ostatak tog utorka biti ugodan kao pocetak. Razmisljao je o Hembrinim rijecima, smijesku, zabacivanju valovite kose. Ah, pomislio je..zivot je opet lijep.

Drugo jutro bio je tocan, odmoran, naspavan. Cak je i bradu pazljivo oblikovao. Njegove more i snovi nisu imali svoj nocni pir. Iako se blizio dan njegovog privatnog izoliranja, zanemario je taj podatak, pohranivsi ga duboko u svijest.

Danas ce biti pozitivan..- odlucio je. Proljece je te godine doslo ranije. Sa njim i zanimljiva, pozeljna, srdacna Hembra. Dolazeci do stanice trazio ju je pogledom. Nije je bilo. Brzo provjeri vrijeme na satu i shvati da usprkos svojoj tocnosti nje ovo jutro nema. Nemoguce da samo tako nestane iz njegovog zivota.

Oh, kakav smotani blesan je bio- pomisli. Trebao sam uzeti njen broj telefona. A kako, kako..a da ona ne pomisli da sam naporan, preznatizeljan.!?

Taman kad je bus dolazio na stanicu, ugleda njenu kosu koja je vijorila na toplom vjetru. Trcala je, pomalo nespretno na peticama lijepih smedjih cipela, obucena u svijetlo smedji kostim, uredjenja za posao.

Zastao je, pricekao da stigne do vrata i pomogao joj da udje u vec pretrpan jutarnji bus. Svojim tijelom zastitio ju je koliko je mogao od guzve. Primijetio je da mu je bila jedva do vrha brade.Osjetio je potrebu da je zastiti. Godio mu je taj osjecaj koji ga preplavi.

Zahvalila mu se bisernim osmijehom, dok je hvatala zrak da progovori rijeci zahvale za njegovu ljubaznost. Sklanjajuci pramenove kose sa lica podarila mu je jos jedan dugi pogled. A on, Djuro, rastapao se pod tim zelenim ocima. Pokusao je sagledati sve odjednom, i kosu i vrat i osmijeh i oci, nebi li sto dulje u pamcenju zadrzao ovu njenu sliku vedrine.

Pokusao je progovoriti, no usta su mu se naglo osusila i ostao je bez glasa. Nakasljavsi se, poceo je ponovno... sto je izazvalo dodatni smijesak na njenom licu. Znatizeljno je podigla obrvu cekajuci ga da progovori.

- Bilo bi mi drago da vas odvedem poslijepodne na kavu, da li ste raspolozeni za moje drustvo i slobodni oko pet popodne?.. napokon je izgovorio.

- Moze, svakako nema problema, ali malo iza pet. Jer do pet moram biti u uredu...odgovorila je.

Brzo je spomenuo mjesto u centru i rekao da ce je cekati, prije nego je morao sici na stanici.

Taj dan na poslu bio je dug, predug. Odsutno je popravljao kompjutore, stabilizirao sistem koje su zaposlenici naravno kao i svaki dan dovodili beskrajnim klikanjem misa do ruba kolapsa. No ovaj dan nije kod njega izazivao nervozne komentare na glupa pitanja. Danasnji dan je poseban dan. Vidjet ce Hembru. Jedva je docekao kraj radnog vremena.

Polaganim korakom, jer imao je vremena, otsetao je do kavane u centru,gdje ce je cekati. Odlucio je, jednostavno ce je cekati, i dulje od bilo kojeg pristojnog vremena, cekat ce je, jer mu se svidja, jer je draga, jer je posebna, jer je otopila njegovo srce svojim osmijehom, jer je ona.

Smjestio se za stol i na mjesto sa kojeg je imao pogled prema vratima. Zelio ju je promatrati dok ulazi, zelio je promatrati njen hod sitnih elegantnih koraka. Zelio je vidjeti pomicanje njenog tijela dok prolazi pored stolova, prilazi prema njemu.

Stigla je malo iza pet. Lagano joj je mahnuo, pricekao da dodje, pristojno se podignuo dok ne sjedne. Razgovor je tekao glatko, neusiljeno, bez stanke. Promatrao ju je dok prica, gestikulira, mrsti se. Primijetio je i strast i zestinu i duh odlucne osobe kakva je bila. Pricala je o sebi. Pricala o tome kako radi u ambasadi jedne sjeverne zemlje, a sama bila porijeklom iz druge. Ovdje je tek ljetos stigla, naucila osnove jezika. Sporazumijevali su se na engleskom i hrvatskom.

Malo mu je bilo zao sto je zapostavio svoje znanje stranog jezika, pa se svaki put borio sa prilozima, vremenima, no ona mu to nije zamjerila. Spremno mu je pomagala kad bi zapeo pricavsi o sebi. A pricao joj je pricu za javnost, nanovo izmisljenu pricu, nanovo izmisljeni zivot, novog Djure.

...opa, rukavica je bačena, sad se očekuje romantični neuobičajni nastavak???

sad se očekuje ... nastavak, da :DDD

...hm, moram malo razmisliti...:))))))

baci se u mood :DDD

...trebam romantični poticaj...:))))))))))

vani pahuljice padaju po prozorskoj dasci, vrtlože se, sipe, a unutra vatrica bijesni u kaminu, na stoliću dvije niske a široke čaše s prozirnom tekućinom ljeskaju narančasto, absolutely fabulous :)))))

...kič...:))))))

prasac :))))))

...neka...:))))))

mogu ja biti romantična??? :DDD

pa onda dajte više s tom romantikom, nastavcima...ajmo kaj je sad...splasnulo oduševljenje...???

joj, meni je ovo tako lijepo:) osobito onaj dio gdje mu dođe do brade i gdje je osjetio potrebu da je zaštiti..rastopila sam se.

pž, zar si i ti metar i panin i voliš visoke i kršne momke? :DDD ........ ok, hembra ima zelene, pribilježit ću si to :D