Dani i noći

Napisano je davno u očekivanju snijega....i iako je danas drugačije i pahuljice su danas predivne, velike i savršene...za snijeg i njegove anđele ipak danas stavljam ovo ovdje....
Volim kada počne padati prevečer, dok je nebo još malo ružičasto prema Samoboru,  i hladno noćno plavo iznad moje glave,  ali još nije mrak.  Svijet postaje tih i crno bijel, sakriven. Ružnoće su obijeljenje, prekrivene anđeoskim percima.Sva obećanja svijeta su tu. Sve je bijelo, kao neispisana stranica moje tekice. Sve je moguće i čarobno.Danas mi je pokazao nekoliko bijelih pera, kao obećanje da će uskoro doći i pružiti nam novi početak.Kao u nekom starom crno-bijelom ljubavnom filmu, ja sam sasvim raznježena dok gledam kroz prozor. Moj cinizam se topi, i sama sebi obećavam da neću izgubiti moj smisao za  romantično, koliko god on nekome bio smiješan. Iako nemam nikoga kome bih ga mogla pokloniti,  poklanjam ga sama sebi, jer, vrijedan je, jer uskoro će padati snijeg, jer ću biti spremna biti luda i smirena, čista i svoja.Veselit ću se i isčekivati samu sebe, čišćenje bjelinom, zaustavljenost vrtnje svijeta u ledu,udisanje svježine i neprimjetan dodir anđela.

I ja,i ja...Teta Alteanka,jesam li ja manje muško zbog toga? :)))

A kako bi bilo da svoj smisao za romanticno pokusas pokloniti meni... mozda ispadne dobitna kombinacija u ove bijele, nevine i "andjeoske" dane...

let it snow :))

Nisu biseri za svinje...

Alteanka, prekrasno...o necem takvom sam i ja sinoc razmisljala kada sam legla u krevet... :o))))

devil nisi manje ... možda jedino više... ali nisam ni ja teta :)

vecka... snijeg je kao neka fizička manifestacija šanse za čistoću... i novo.. zato tako volimo kad padne oko Božića

Ostao sam bez riječi !
Jako lijepo !