Miroslav Krleža: SNIJEG
Na bijelom transparentu snijega sve se sada maske,pojave i stvari prljavima cine.
I lijepe,tecne zene vostano su sive,a crvene im usne ranjave i trule i zubi zuti,kao stare nule domina.
Glasovi su tupi i silno i prazno zvone,
i bijeda je nasa jasnija i veca
kad nema sedmerostruke lazi boja,i sve je samo ledeno i sivo.
U bijeloj umnoj tisini snijega ja hodam i osjecam jalovu bol.
Mislim da to sve nece dugo trajati:
jos hitrije nego snijeg moje stope
zamest ce se moj trag u svemu.
I NITKO NECE ZNATI DA SAM JA BIO TU I PROSAO...
22.01.2007. u 21:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara