Dnevnik jedne tračerice

Mjesec se probija kroz tavanski prozorčić i obasjava jedno lijepo lice…. Smiješi se…. Došao je, sagnuo se…. Usne su krenule prema njenim…. Sva ustreptala, čeka…. Čeka na taj trenutak…. Trenutak beskrajne sreće…. Samo što im se usne nisu srele…. Oštar zvuk telefona, natjerao ju je da poskoči iz kreveta…. Glavom je udarila u iskošeni strop…. Uffffffff…. Ne prestaje zvoniti…. Diže slušalicu i kao i svako jutro čuje indiferentan glas: «Naručili ste buđenje za 6.30.». Promrmljala je nešto kao zahvalu i odbauljala do kupaone…. Tužno se osvrnula na limenu kadu i umivaonik sa kojeg je boja otpadala…. Komadić ogledala pokazivao joj je tužno lice…. Pustila je vodu i dugo se umivala hladnom vodom…. Nije ju osvježila, osjećala se još jadnije…. Budna…. Svjesna bijede svog postojanja…. Sama u ovom podstanarskom potkrovlju, koje je sličnije golubinjaku nego stanu…. Jeftino je i relativno blizu poslu…. Vrata ormara tužno su zaškripala, kao da popuštaju vremenu i vlazi…. Pogledom je prešla preko par ispranih stvari i izvukla suknju i majicu koje su odavno trebale izaći iz upotrebe…. K vragu! Navukla je to na sebe i krenula u kuhinju…. Stavila je vodu za kavu…. I tad se sjetila da je zaboravila kupiti kavu…. K vragu! Baš me ne ide…. Suze su joj poletjele…. Osjećala se tako sama…. Brzo je dohvatila ruksak, zaključala vrata i istrčala na zrak…. Suze su curile same…. Odlučila je pješačiti do posla, da se smiri…. Vukla je korake…. Kretala se polako, nošena inercijom svakodnevice…. Ušla je u zgradu…. Bezvoljna, jer čeka ju još jedan dugi dan…. Dan prenatrpan poslom i kolegama koji ne vide ništa doli sebe…. Katica za sve…. Svima na usluzi…. Svima na meti…. Dežurni krivac…. Razmišljajući, nije ni primijetila skladištara i svom snagom se zaletjela u njega…. Ljuto se istresla na njega…. Ni ne razmišljajući da je to njena krivnja…. On je bio jedina osoba koja ju nije maltretirala…. Ali išao joj je na živce, bio je neopisivo ružan, a cijelo vrijeme je pokazivao sklonost prema njoj…. To ju je nerviralo, zar se za nju moraju uvijek zanimati ljudske karikature, bez perspektive…. Bila je nepoštena, ali nije marila, neka ju samo pusti na miru…. A on? On se samo tužno osmjehnuo i prošaputao «Oprosti!». To ju je još više naljutilo, bijesno je odgurnula vrata i odjurila do svog radnog mjesta…. Na stolu je naravno bila hrpa nesređenih papira i post it-ovi sa željama njenih nadređenih…. Super! Opet barem dva sata prekovremenih koje će Bog platit…. Počela je radit…. Dan je protjecao u stalnim pakostima kolegice, koja je uvijek imala poneki žalac s kojim joj je ukazivala na nedostatke…. Kao da ih sama nije bila svjesna…. Pauza…. Odšetala je do obližnjeg kafića i sjela na terasu…. Sunčeve zrake nisu uspjele maknuti oblake s njena čela…. Osjećala je kako život prolazi pored nje, a ona ga ne može uhvatiti…. O ne! Sad još i On…. Pristojno je zamolio da li smije sjesti do nje, najradije bi mu rekla ne, ali nije bilo slobodnih mjesta, a i nije imala neki valjan razlog…. Pokušao je zapodjenuti razgovor, ali nakon njenih šturih odgovora, odustao je i u tišini nastavio piti svoju kavu…. Jedva je dočekala povratak za svoj stol, uznemirivao ju je njegov prodoran pogled…. Zašto? Bože, pa zašto baš on? Naravno i vještica je odmah primijetila da ima obožavatelja i počela se kreveljit…. Slobodno si ga pokupiš, odbrusila je i nastavila s radom…. Nije bila svjesna da je On to čuo…. Da je i bila, ne bi marila…. Samo se začudila, jer je od toga dana postao jako suzdržan i vidno ju je izbjegavao…. Odmahnula je rukom, koga briga…. Nije željela priznati da ju je to zaboljelo….
Dani su prolazili…. Jednaki…. Tada, jednog jutra, u ured se ušetao mladi Gazda…. Kao da je sunce ušlo…. Divan, nasmijan…. Pun obzira…. Prema njoj se odnosio kao prema svima…. Uvlačio ju je u razgovore, obraćao joj se sa poštovanjem…. Za rođendan joj je poklonio cvijeće i čokoladnu bombonjeru…. Zacrvenila se od zadovoljstva i sreće…. Postao je predmetom njenih snova…. Ma znala je da je to samo san, ali bio je to divan san…. Ostajala je na poslu još dulje, ali više joj to nije bio problem…. Bilo je divno…. Jedne večeri, baš je završavala s poslom, kad je došao do njenog stola…. Bili su sami…. Prilazio joj je sa smiješkom…. Prišao je…. Zbunila se…. Pocrvenila i spustila pogled…. Nije znala da li joj se sviđa ili ju vrijeđa njegov pogled…. Požuda…. Podigao ju je i počeo ljubiti…. Grubo…. Nije joj se sviđao ni poljubac, ni miris alkohola koji se osjećao u njegovom dahu…. No prepustila se…. Čekala je da joj se ostvare snovi…. Grubo ju je ljubio i doslovno trgao ono malo sirotinje s nje…. Pokušala se usprotiviti, ali umirio ju je da je sve zaključano…. Opet mu se prepustila…. Željela je…. Željela je prepustiti se upravo njemu, princu iz njenih snova…. Kad ju je gurnuo na stol i počeo skidati hlače…. Pokušala mu je reći da joj je prvi put, ali njega to i nije zanimalo…. Uzeo ju je tamo na stolu, grubo, bez osjećaja…. Boljelo ju je, ali nije joj smetalo jer on je bio vidno raspoložen…. Lagala mu je kako joj je bilo predivno…. To ga je uzbudilo, pa je ponovio…. Nadala se da će sada osjetiti svu ljepotu o kojoj je toliko čitala i slušala…. Opet je bilo isto, bolno…. I opet je lagala…. Samozadovoljno se nasmijao i oblačeći se, predložio da ju odbaci do kuće…. Pristala je…. Nije ga željela pozvati u svoj stan, ali insistirao je…. Vukla se uz stepenice, bez volje…. Sve ju je boljelo, a znala je kakva će biti reakcija na njeno potkrovlje…. Otključala je vrata, a on je samo prokomentirao: «Pa zar i u ovome netko živi?». Tada ju je jednostavno gurnuo na krevet i zadovoljio svoju želju ne pitajući za dopuštenje…. Ostala je budna do prvih zraka sunca, ne usuđujući se pogledati u ogledalo…. U ušima je čula njegove riječi na odlasku: «Mala, prava si jebačica.». A ona se osjećala samo jeftino…. Ovo potkrovlje samo je pojačavalo taj dojam….
Bojažljivo je krenula na posao, bojažljivo je sjela za stol i pitala se kakva će biti reakcija…. No on se ponašao kao i svaki dan…. Odahnula je…. Bolje je tako…. Dolazio je do nje uvijek kad je imao «slobodan» dan, što je značilo da nije našao ništa bolje…. A ona? Ona je to stoički podnosila, jer ga je voljela…. Na neki frikovit način ovisila je o njemu…. Bilo joj je ružno, ali znao joj je usaditi osjećaj vrijednosti, iako se sa njegovim odlaskom osjećala još jeftinije….
Već nekoliko dana mučila ju je mučnina…. Kad nije dobila mengu tjedan dana, znala je…. Nije znala dal bi se smijala ili plakala…. Mora mu reći…. Zamolila ga je za razgovor…. On je to protumačio kao njenu želju i samodopadno se nasmijao, puštajući ju u svoj ured…. Uspjela ga je odmaknuti od sebe…. Začudio se i uvrijeđeno ju pogledao…. I? Koji je problem? U drugom stanju sam…. Prošaputala je, pognutog pogleda…. Pobjesnio je…. Glupačo, zar ti ne znaš za kontracepciju? Hodao je po uredu kao zvijer u kavezu…. No dobro, koliko? Zbunjeno ga je pogledala…. Što koliko? Joj ne drami! Kolko novaca trebaš za AB? Polako se okrenula…. Zapravo je znala…. Polako je otišla do svog stola, spremila ono malo svojih stvari…. Urlao je nešto za njom, nije se obazirala…. Išla je…. Nekuda…. Pokušala je odlučiti što će dalje…. Roditelji je nisu mogli primiti ni dok je bila sama, sad ne treba ni pitati…. To oni nikad ne bi shvatili…. Ostala je bez posla…. Nitko je neće zaposliti u ovom stanju…. Stanarinu ima plaćenu do kraja mjeseca, a poslije? Došetala je do mosta…. Dole u dubini Sava je putovala Dunavu u zagrljaj…. Nasmiješila se…. Pa i nije loše…. Rijeka će isprati ovozemaljske propuste…. Trgnula se…. Jedna snažna ruka oduprla se njenom tijelu…. Okrenula se…. Bio je to On…. Ružni…. Zar ne misliš da trebaš tom djetetu pružiti šansu? Upitao je…. Šokirala se…. Od kud? Tko ti je rekao? Ti…. Tvoje lice je otvorena knjiga…. Nemam izbora, nemam mu što ponuditi…. Nemam puno, ali mogu ti ponuditi krov nad glavom i pomoć, u dvoje je lakše….
Prve zrake sunca, polako se probijaju prema krevetu…. Polako se budi…. Mmmmm…. Subota…. Osjeća ugodnu težinu njegove ruke oko struka…. Polako se okrenula prema dragom licu…. Poljubila ga je lagano, taman toliko da otvori oči…. Imamo još dva sata dok nas ne okupiraju…. Mmmm…. Imala je još toliko svijesti da se sjeti svih ovih proteklih deset godina…. Deset godina u zagrljaju ljubavi i sreće…. Tada ju je bujica strasti odvela u još jedan prekrasan dan….
 

tvoja priča bar ima sretan hepiend. ja imam mnoštvo koje ne...

jeftine glupace sa velikim ambicijama ...jos je dobro i prosla ...rekla bi predobro...

i ovo je samo život...