Pogled iznad tipkovnice

(Samo jedan put je pravi!)
 
Moje kazaljke koje gledam svakog dana nisu stale, kao tvoje. Nisam u kritičnom stanju,  i ova odora mi savršeno pristaje. Znam, shvatit ćeš svrhu ove priče. Znam, ti postojiš! I za mene si «šampion»! Gorak je okus, tvog i mog djetinjstva. No, moraš znati da moj duh ne čami kada gladuje!!!
Iskrena sam i potpuno legalna, sama produciram svoje priče. Obraćam se vama, jer moja potpora je «ljubav». Ovaj dan ostavljam kao ružan san! Ponekad mi se čini da ne razumijem ljude, da ne razumijem samu sebe, možda zvučim smiješno, ali ne razumijem čak ni tebe, zašto – zašto radim to što radim, zašto nečemu se divim, a nečemu se gadim?!?
Moji vidici su široki, iako nemam pravu definiciju, samo činim još jednu ekshibiciju. Ja sam gladijator, a sve oko mene je arena!
Možda nabrajam ka' reperica! Čak je u samoj priči prisutna i rima. Hm, možda mi zato ništa ne štima!!!
 
Ne, nisam mudonja, jednom sam bila kuronja, srećom nisam završila ka' rudonja!
 
Pojačaj taj volumen, nek' bubaju ove moje riječi!
Može se reći da zidam, no draga moja ovako stvari stoje;
Zašto sve moje nije i tvoje?!?
Hm, možda ti izgledam kao metak, koji čeka da opali
Ne, nemoj sad bježat od mene, ka' pizda od prsta
I znaj da cuga nije uz mene, tek obična čaša vode...
 
Kažeš mi poštovanje ću da dobijem, tek kada ga dam?!?
 
Reci mi, draga...Zar život «naš» je samo san?!? Što će se dogoditi kada svane dan?!? Probudit ću se i poželjeti smrt...
Ali ja, ja tek našla sam razlog da živim!
Sjeti se draga, naših pogleda koji su nekad bili čista kemija. A sad, tek slučajni su! Zar sve naše da stane tek u priči jednoj – dvije, poput neke tiho ispričane balade?!? Očima ne mogu da stvari pomaknem i ne marim za to, jer još uvijek sam razigrana poput onog ljubičastog leptira.
Iako ne možemo skončati nad tim pamučnim oblakom što stoji na tornju crkvenom, ja bi da smo Klasika!
Ne, ne trebaju mi svatovi kićeni i zlatni!!! A sve babaroge ćemo ispratiti samo jednim Očenašem! 
Spustili se prsti poput lopova na tipkovnicu, i samo zato što te nema, bol me razvali. Ne popušta! Neki bi to, tek  tugom nazvali! Ma nije tuga, već  fala Bogu izlječiva bol!
 
Život je lijep bez obzira na sve...
 
 

Ako te guši bol u grudima onda će liječenje malo duže potrajati. I ne uzimaj lijekove, piši :))

Konačno :-)). Ti zajedno sa snijegom :-)).

:)