U tamnom moru
U bijelo mi je umotan život. Tihim disanjem označavam svoje prisustvo na ovom globusu. Bliska sam ponoćnoj sjeni. Daleka sam nekome – meni. U plavom kriku duše što gasne na obalama trošnog postojanja, čujem kako iz daljine dolazi dugo najavljivano jutro boje ruže. Prelomljeno mi je krilo za let. Pad duše u bezdan bez svijesti i straha gasne, što se više udaljavam od sebe. Zazivanjem neću dobiti ništa. Očekivanjem ću izdati sebe. Napuštanjem posljednjih nada gubim i gubitak. Kako grumen bola kao ledena kocka može biti tako oštar? Kako svijest može odbaciti ono loše, ali i ono lijepo? U tamnom moru podsvijesti mogu zaplivati u svoje beskraje i više se ne vratiti.
31.01.2007. u 13:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
počela si igru!? i transformirao te mm7!
Autor: dr_mengele | 31.01.2007. u 13:12 | opcije
počela, ali ne znam dalje
Autor: shadow-of-soul | 31.01.2007. u 13:30 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:55 | opcije