me, my self & I

kada je slabost jedina riječ koju mogu izgovoriti do kraja...
kada je tišina jedina muzika koju mogu slušati...
kada je sve teško i tako daleko...neizvodivo...
kada ne mogu nikoga...kada me ne voli nitko...
kada me nema...nema...
kada dišem a ne osjećam...
kada radim...a misli nisu tu...nisu nigdje...nema ih...
kada me boli...beskrajno boli...
kada mislim da želim pokušati a ne činim ništa...
kada mi izmiču svi konci iz ruku...i ja ih puštam...
kada zaostajem u svemu...
kada ne mogu spavati...zbog svega što nisam uradila...ili sam pogriješila...
kada nema više osmjeha...što je to zapravo smijeh...
kada nemam ništa...a ponašam se kao da imam sve...
 
 

kada? sada?

jučer...danas...a bojim se i sutra...

bitno je da si konstantna.

ja te volim tomi :) znam da ti u ovom trenu to puno ne znaci, ali u meni uvjek mozes naci prijatelja :)) volim te puno, i nemoj biti tuzna, ne isplati se....

i u svemu tome, u svakom trenutku, kroz svaki dah, na svakom mjestu gdje se nadjes, imas jedno veliko, neprocjenjivo bogatstvo, nesto sto nitko drugi nema... jednu dragu "ludicu" :) pusa, prijateljice!

I kada ti se sve to skupi znaj da je to samo ruzan san koji ce proci u trenu.
I kada tako se osjecas znaj da ce to nestati u proslosti.
I kada kisi znaj da ce sunce dojti.
Jer i vlakovi odlaze i dolaze,
Jer i more ima plimu i oseku a cini se da vlada svime!

"kada je slabost jedina riječ koju mogu izgovoriti do kraja..."
Prešuti ju. I čuvaj snagu za lijepe riječi.

"kada je tišina jedina muzika koju mogu slušati..."
Nađi ljepotu u tišini. Otvori se prema tihim tonovima koji su uvijek negdje oko nas.

"kada je sve teško i tako daleko...neizvodivo..."
Napravi prvi, teški korak. Drugi će biti lakši.

"kada ne mogu nikoga...kada me ne voli nitko..."
Pogledaj istini u oči, jer... uvijek ima netko tko te voli.

"kada me nema...nema..."
Pričekaj. Vratit ćeš se, sigurno.

"kada dišem a ne osjećam..."
Zaustavi dah na tren. I oslušni vlastite osjećaje. Vidjet ćeš da su tu, možda i bolni... ali su tu, kažu ti da si živa... i da ima nade.


"kada radim...a misli nisu tu...nisu nigdje...nema ih..."
Zaustavi se, pogledaj u sebe... i nacrtaj si osmjeh na licu.


"kada me boli...beskrajno boli..."
Ne sprečavaj bol, ne bježi od nje. Pusti ju da učini svoje. Kao i vatra, bol će proći kada više nema što izgorjeti. Na pepelu koji ostaje uvijek nikne nova livada, novo drveće...


"kada mislim da želim pokušati a ne činim ništa..."
Skupi snage i učini nešto... ili se pomiri, ne čini ništa i čuvaj snagu za nešto drugo. Nemoj stajati na pola puta.


"kada mi izmiču svi konci iz ruku...i ja ih puštam..."
Stegni čvršće ruku. Ili raširi dlanove da konci što prije iskliznu. Da načine mjesta novima.

"kada zaostajem u svemu..."
Odmori se. Kad budeš imala snage da trčiš, sve ćeš stići.

"kada ne mogu spavati...zbog svega što nisam uradila...ili sam pogriješila..."
Pročitaj knjigu. Pogledaj film.

"kada nema više osmjeha...što je to zapravo smijeh..."
Razgovaraj sa mnom. I vidjet ćeš opet osmjeh na licu. :-)

"kada nemam ništa...a ponašam se kao da imam sve..."
Uvijek imaš nešto. Uvijek imaš nekog.

Ne zaboravi to.