rođendan

bio mi je drugi dan...moji su prijatelji opet pripremili feštu, svi oni moji dragi, smiješni ljudi uz koje uživam i koji me vole...sisata daktilografkinja uvijek u potrazi za muškim, visoki, raščupani profesor koji je uvijek raspoložen za stihove iz rukava, trbušasti trgovac sa smiješnom prezenacijom svega oko sebe...samo Dado nije došao (moj dobrica)....nedostajao nam je, ali nitko nije pitao zašto ga nema, samo je mene to mučilo. Ipak sam se nadala da će se pojaviti, nije mogao zaboraviti, nije mogao ne doći! I fešta je imala nedostatak...
ipak, svi u kafiću su se priključili našoj veseloj družini ...pored svih rođendanskih pusa jedna je ostavila trag...visoki crni dečko punih usana koje je spremio, umjesto na obraz, iza mog uha..htjela, nehtjela popravile su mi je raspoloženje... i moje tijelo je zategnulo robu na meni, a ples dobio zavodnički oblik. Plesali smo jedno kraj drugoga i iako se nismo dodirivali osjećala sam ga...kad bih ga pogledala s vremena na vrijeme njegov crni pogled je bio na meni a iskre su bljeskale...slala sam mu poruku: sanjat ćeš me ali to je sve!!
postalo je jako vruće, piće, ples, gužva...skinula sam košulju, bacila na fotelju i ostala u topiću...osjetila sam ga iza sebe i ruke nježno spuštene na moj struk koje su pratile moj ritam izazivale su me na još jače izvijanje kukova...ugodno, nježno su me "čuvale" i izazivale ugodu...samo su me okrenule kad je zasvirao sentiš i bila sam priljepljena za njegovo tijelo... moje ruke oko njegovog vrata, a njegove su putovale mojim leđima opuštajući me i stvarajući slatko grčenje u trbuhu...
kad je pjesma završila otrgala sam se od njega tražeći pogledom moje prijatelje kao da će me spasiti... od mene same. Zabavljali su se a on je stajao ispred mene s pogledom: povedi me! Neznam kako opet sam bila u njegovom naručju, sviđalo mi se ljuljanje, miris njegovog tijela i stihovi koje mi je svako malo šaptao u uho ne propuštajući ostaviti i vruć trag...od kojeg sam zadrhtala...osjećala sam njegovu želju i on moju...pridigla sam se na prste i šapnula mu na uho: moram ići! okrenula se, uzela svoje stvari, pozdravila društvo i otišla ne okrenuvši se.

31.01.2004. u 23:17   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Pobjeći od Njega je kao - pobjeći od Sebe. Jer dok bježiš od Njega - bježiš od sebe. On je u Tebi... On je uvijek uz Tebe. Što mu dalje bježiš, to Ti je bliže. Što Ga manje želiš - želiš ga više. Uzmi Ga... Uzmi ga k Sebi. Jer On tako jako Te želi, tako jako želi k Tebi... ;)

Autor: modrooki4you   |   03.02.2004. u 8:21   |   opcije


Dodaj komentar