drvo prijateljstva...
postoje osobe u našim životima što nas čine sretnim, samim tim što su se našle na raskršću s nama...
poneki odu zajedno s nama uz bok gledajući mnogo mjeseca. druge vidimo ponekad mimoilazeći se...
svi ih zovu prijateljima... ima raznih...
ponekad neki list s drveta prestavlja prijatelja...
prvi u nizu je naš prijatelj otac i naša prijateljica majka. oni nam pokazuju što je život...
zatim dolaze prijatelji braća i sestre, s kojima dijelimo naš prostor...
poznajemo cijelu obitelj lišća, koje poštujemo i kojima želimo svako dobro...
ali sudbina nam dodijeli i druge prijatelje, one za koje nismo znali da će se križati s našim korakom...
mnoge od njih zovemo prijateljima duše, srca...
iskreni su , pravi su...
znaju kad nam nije dobro... znaju što nas uveseljava...
ponekad se jedan od tih prijatelja instalira u našem srcu. zovemo ga zaljubljenim...
daje nam svjetlo u očima, pjesmu na usnicama, prska naše noge...
ima i onih prijatelja u prolazu. nekad jedan vikend, jedan dan, jedan sat...
oni ostavljaju osmjeh na našem licu za svo vrijeme što su s nama...
ne zaboravimo prijatelje koji su daleko, one koji se nalaze na vrhu drveta...
vrijeme prolazi, ljeto odlazi jesen dolazi, i gubimo neke od naših listova. neki narastu sljedećeg ljeta, a neki ostaju mnogo ljeta...
ono što nas veseli je da listovi koji su otpali,
nastavljaju živjeti s nama hraneći naše korjenje s radošću...
to su sječanja trenutaka prekrasnih , kada susrečemo naš hod...
želim ti listu mog drveta: mir, ljubav, sreću i blagostanje...
danas i uvijek...
naročito zato, jer je svaka osoba što prolazi našim životom jedinstvena...
svaki puta ostavlja nešto svoje, i uzima nešto naše...
ima onih koji uzimaju puno, ali nema onih koji ne ostave ništa...
to je najveća odgovornost naših života, i ispit istinit da se dvije duše ne sretnu slučajno...
02.02.2007. u 18:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar