...tek toliko...

 
...sam u svitanje, jednog prelijepog jutra...
...ne, ne onda kad je put vodio od mene tebi...
...lijepu si stazu napravio, mirisom popločanu...
...riječima me vodio, mene slijepu...
...ne ni onog jutra kad sam stigla, umivenih obraza, s tračkom osmijeha u oku...
...već onog jutra kad sam pobjegla putem od tebe natrag sebi...
...s tragom suze na srcu, opet slijepa...
...od istine da ne znaš i nikad nećeš znati...

ma daj teta libidra, pa kaj je ovo sad, ne znam te takvu... :/

...pike, to je dio mene koji me čini onakvom kakvu me znaš :)) ...