trenutci...
trenutak na trenutak...
vjetar ispuhan osmjehom srca,
valovi sreće proizašle iz ljubavi...
kapi teške na jednom licu umornom i tužnom,
brda misli užasnih kao zmije otrovne...
ljubav, mržnja, život...
trenutci života kao vatra nade...
duša opkoljena zidovima, učena, poštovana, mirna...
duša razapeta ljubavlju i istinom...
duša zatočena zatvorima, zatvorima egoizma i nemoči...
osmjesi tužni, plač i nada...
trenutci koji traže trag jedne komete...
rijetki i neponovljivi...
upisani u sjećanju zauvjek, u snovima vječnim kao komete...
08.02.2007. u 21:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara