Sedamnaesti kolovoza

Letimičnim pogledom na ovaj naš dobri stari weblog vidim da su mnogi jutros nekako duševni i čuvstveni pa rekoh zašto ne bih i ja dao vlastiti obol prevladavajućim nagnućima.Jedino što u ovom trenutku kad tek sam se ustao iz kreveta i ud mi je po prirodi jutarnjih sati ponešto upregnutljiv nešto teže održavam duhovno tjelesnu ravnotežu.Duša bludi k nebeskim horizontima i crpi poetska nadahnuća,a on, pijetlić bez stida i obzira spram uzvišenih sfera hoće tek put prozaičnu.Da prostite on bi jebo,penetriro,ćutio toplu vlažnu škulju,prosipao sjeme...dok vlasnica mu ,ponosita beskonačna duša svemu usprkos hoće pjev nebeski,milozvučje frule anđelaka... Ah dvojnosti!

jesi ti muško il žensko?

Ne samo da sam muškarac već mi je i pravo ime Udo. Sjećate li se čuvenog serijala"Klinika Schwartzvald"?Moja je biološka majka bila zaluđena dr.Udom,a vjerojatno je i tajno žudjela za njegovim spolovilom te mi je tako inspirirana tom njemačkom sapunicom nadjenula ime Udo.I to me je po onoj latinskoj izreci "da je ime znak" trajno obilježilo. Muškarac sam,ponešto poetičan,ponešto jebežljiv...Jednom rječju:Udo.