Gle tko to govori

Lutam danas bez cilja... Šta će mi? I sad je to ko da se barka odvezala na neveri - pluta, a nigdje ne plovi. Neki dan sam se vozila na dalji put i na pogled na tek izniklu pšenicu koja se zeleni osupnuo me osjećaj ispunjenosti. Pomislih kako je svaki trenutak u kojem propuštamo radovati se gubljenje vremena. Program borbe za opstanak učinio je da na sebe zaboravljamo i umjesto da živimo - preživljavamo. I ja tako pametna i nadarena bauljam i ne snalazim se u svijetu. Gledam kako se stvari događaju i prolaze pored mene. Ne mogu se saživjeti sa ničim... Mislim kako živimo u svijetu koji je lišen ideala. Sve je puki pragmatizam i sve je banalno. Na svim nivoima. Danas mi je prijateljica rekla kako cijena svemu raste osim čovjeku. I čini mi se da je svijet tako iskrivljen da sve što nema cijenu nema vrijednosti. Btw sutra ću u čast Valentinova promjeniti naslov svoga bloga. Neće se više zvati Alkemija ljubavi.

Tak je nekako kao sto kazes a prijedlog promjene bloga u recimo fizi(c)ka ljubav((i)):)

— uh, utekla mi misao, no nešto je bila u stilu; " brod mora ploviti(plutati) pod nečijom zastavom!!"… :-))

to je bio bali trenutak slabosti...ne shvaćam te ozbiljno...vrati se izvoru...nije bitno kakav je svijet nego kakva si ti...živi ono kaj osjećaš...