sanje
Ne boj se ljubavi, nekad mjesečarim. Otvorenih očiju, u snu…otvaram prozore, prelazim ograde i zidove. Služim svojem tijelu, sebi. Tada sam ona prava ja. U tamnom zaklonu noći ne mogu me vidjeti normalni ljudi, oni ionako spavaju. Sasvim mi je udobno, toplo i sigurno. Tada se ne pretvaram, ne čestitam rođendane, niti se ne sjetim da je praznik za ljubljene. Tada ne mislim na ništa. Niti na to da li sam sretna. Sretna u svojoj nesreći.
I potpuno sam na sigurnom. Mjesečari su uvijek na sigurnom, jer ne misle na opasnosti. Život je tada jednostavan, moraš se samo popeti do ograde i preskočiti. Ograde očite greške koju moraš samo preskočiti da bi bio slobodan. Većina ljudi to ne napravi. Većinu ne nosi luna...
13.02.2007. u 23:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar