MALI MRAV
I KAD POMISLIN DA JE SVE OKO MENE ILUZIJA,SVE JE TAKO NESTVARNO,POŽELIM SE ZAUVIK SAKRITI ISPOD MAJČINE SUKNJE.GLASOVI KOJI ME ZAZIVAJU DOPIRU IZ DUBINE,JA SE NE OPIREM,PUŠTAM DA ME VODE.SUZE PADAJU TEŠKE NA POD UPRLJAN KRVLJU,KRV SE TADA PRETVARA U VODU,I NITKO SE NE OBAZIRE,OKO MENE TISUĆE LJUDI,JA VRIŠTIM I JAUČEM NO ONI ME NE ČUJU,GLASNO ZAZIVAM UPOMOĆ A ONI HODAJU PREKO MENE,NE VIDE ME,NE VIDE KAOS OKO SEBE...SUNCE VIŠE NE ZALAZI I ONO SE SAKRILO IZA TAMNIH,SIVIH I TMURNIH OBLAKA KOJI SU SE NADVILI NAD ZEMLJOM I SAMO DA SE NE SRUŠE NA NJU,VJEROVATNO NI TADA NETKO NE BI PRIMIJETIO JER LJUDI IMAJU VAŽNIJEG POSLA,ONI MORAJU UBIJATI,UNIŠTAVATI,RANJAVATI I NAKON SVEGA MIRNO LEĆI I ZASPATI.ALI JA ZNAM ONI NE SPAVAJU,ONI STREPE SA PUŠKOM U RUCI JER ZNAJU DA I NJIH NETKO GANJA,ZNAJU DA ĆE SMRT KAD TAD POKUCATI NA VRATA DA OSVETI SVU MALU DJECU I STARCE,ŽENE I NJIHOVE VOLJENE,LJUBAVI NJIHOVOG ŽIVOTA.SUZE POSTAJU SVE VEĆE,TEŽE I TUSTE POTOPIT ĆE SVIJET,KOTRLJAJU SE NIZ CRVENE LIVADE,NIZ CRVENE CESTE...
SVE JE GOTOVO,DIMI SE IZ SVAKE PORE,SMRDI NA BARUT,MRTVA TIJELA OKO MENE,TUŽNI POGLEDI,ZAUVIK SKLOPLJENI KAPCI,VRISAK I JECAJ PREŽIVJELIH UREZANI ZAUVIK U MOJEM SRCU...PREKO LEŠEVA PRELAZI SAMO JEDAN OBIČNI,VJERNI I SAD NIŠTAVI MALI MRAV NASLJEDNIK OVE CIVILIZACIJE.
24.03.2003. u 19:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar