Dnevnik jedne tračerice

Mrzim doktore…. Iako je ovaj kašalj stvarno čudan…. Morala bih prestat pušit…. Ma to mi je jedini porok, jedina stvarna ovisnost…. Neću…. Ma kog ću vraga kod doktora, opet bu mi puknula summamed i šljus…. Nikakvog realnog efekta…. Ali ak ne odem opet bu mi popoval kak sam nemarna, prema sebi, prema svom zdravlju…. Pa moraš misliti na djecu, nisi sama, trebamo te….
Eto i sad sjedim u čekaonici, s hrpom penzića….. Gubim dragocjeno vrijeme, a na poslu ludnica…. Opet bum morala ostajat prekovremeno…. Ko bu mi vrag to platil? Joj i ja se dam na svakog dreka nagovorit…. Nakon dva sata čekanja, kad sam već odlučila otići, pozvala me…. Ušla sam i odmah s vrata ju uvjeravam kak mi nije ništ i kak sam tu bez veze i kak na poslu imam gužvu…. Daj se sjedni i nemoj da te moram ko malo dijete tjerat na pregled…. Pokorno sam sjela…. A kaj sad? Nek me pregleda, tak mi je propal dan…. Čuj zabrinjava me ta povišena temperatura. Ma daj ni mi ništ, prošlo bu. Ma odi ipak izvadit krv. Si luda? Pa onda moram i sutra izostat s posla? Odi gore i napisat ću hitno, da vidimo odmah kaj je to. Dobro teta ;-))))) Ak kaj mrzim to je kad mi vade krv z prsta. Grozno. Zapravo mrzim sve igle. Fuj! E odužil buš se ti meni za ove patnje ;-))))))) Zaradila sam lizalicu zato kaj nisam plakala ;-))) Opet čekanje…. K vragu! Nakon pol vure izlazi moja doktorica, djeluje zabrinuto. Pozvala me u ordinaciju. No kaj si tak smrknuta? Čuj ne dopada mi se krvna slika. Sutra moraš ići na detaljan pregled. Zakaj? Kaj mi je? Ne bum ti sad ništ rekla, ali moraš na detaljnu pretragu. Ispisala je pet uputnica i na svima je stajalo HITNO! Malo sam se uplašila, jer iako smo školske frendice, nekak mi se ovo nije činilo ko protekcija. Natjerala sam ju da me pogleda u oči i vidla sam da je ozbiljna. Daj mi reci kaj mi je? Gle, sutra ovo obavi i onda bumo pametnije, ok? Uzdahnula sam…. A kaj mi je drugo za delat? Dok sam odlazila, zazvala me i samo je rekla da se ne zajebavam. Ej, pa nisam malo dete, idem.
Par dana kasnije, isto mjesto…. Donijela sam sve, eto viš da sam dobra cujica ;-))))))) Dugo je gledala u papire…. Nije dizala pogled…. Počela sam tupkat prstima po stolu…. Čuj sad sam već živčana…. Podigla je pogled…. Jesi li dobra curica? Kak to misliš? Mala…. Moram ti reći…. HIV pozitivna si…. Prvo slijedeće čega se sjećam je šuma…. Ne sjećam se kak sam se našla u Maksimiru…. Opuštao me zvuk suhog lišća pod nogama…. Uvijek sam se pitala kako se osjećaju osuđenici na smrt? Ali ja ne znam kad? Uvijek sam ga voljela…. On je jedini muškarac u mom životu…. Mislila sam da sam i ja njegova jedina zadnjih 10 godina…. 10 godina laži???? A djeca? Kaj će biti s mojom djecom? Svi planovi, svi snovi, sve te neproživljene godine….
Pala sam u tešku depresiju…. Nisam ga osuđivala…. Čemu? Zašto? Danima sam sjedila bez volje, bez ideje…. U stalnom strahu da ne zarazim svoje najmilije…. Život se promijenio u trenutku…. Izgubila sam volju za život…. Ionako je završio…. Ravna crta…. Tada mi je prijateljica dogovorila sastanak sa oboljelima…. Dugo sam samo šutjela…. Slušala…. Gubavci 21. stoljeća…. Pričajući s njima shvatila sam da nisam mrtva…. Puno sam naučila o bolesti koju nosim sa sobom…. O teškoćama koje me čekaju…. O načinu kako zaštiti ljude u svom okruženju…. On? On je jednog dana otišao…. Ne znam kamo, nisam pitala…. Nemam vremena prepustiti se bijesu ili samo sažaljenju…. Moja djeca me trebaju…. Oduvijek sam mislila da je to bolest koja se događa drugima…. Negdje daleko…. Ali nešto sam ipak naučila. Za život se treba boriti i onda kad se borba čini uzaludnom….  

ma daj Zubica, reci da se zajebavaš...da je ovo neka literarna vježba...

Joj ... previše si napisala, nije mi se dalo sve čitat, sorry, al' iskopirat ću si za kasnije čitanje! ... Htio sam reć samo jedan detalj. Skužio sam zapravo da depresivni ljudi ne žele izać iz svoje depresije jer im je tam zapravo baš super ... do te mjere da im depresija stvara ugodu ... e to je već stvarno bolest. Samo što to nije znak da se ta osoba mora liječit. Liječenje od depresije je njena slobodna volja, a nama koji se smatramo koliko toliko normalni ostaje mogućnost da takvim osobama jednostavno ne toleriramo takvo ponašanje! Ima tu nešto i kemije (rekli bi stručnjaci), ali je stvar samo u vlastitoj volji i pogledima na svijet! ... pozdrav svima!

e moj Tuna, nisi u temi...aj ipak pročitaj do kraja pa manje pričaj o depri. nije ovo depresija.

Ti to ozbiljno?Možemo li što pomoći??

Sad sam ipak pročitao ... sorry kaj nisam odmah ... isprika i ostalima koji čitaju ... nemam iskustva ... ako mogu kako pomoći, viči!

uffffffff.... ljudi ja samo pišem make up stories, rijetko koja priča je baš moja osobno, ali dotičnu osobu znam i sveopća depresija na logu me navela da vam prezentiram tu priču, da shvatite kako je život lijep.

I ja se uvijek gurnem kak rubača vrit!

Ma,razbit ću te kad te vidim!!!!!:))
Isprepadala si me...Već smo kontaktirali izmedju sebe...Uh...
(Hvala Bogu!!!!)Neksi živa i zdrava!

U situaciji kada blog služi kao forum za jadanje, ovakva fikcija "objavljena" ima obilježja Wellsove invazije marsijanaca na zemlju :)

Ah, da... depresivnost nema razloge, postoje događaji koji nas u depru gurnu, ali od tog trenutka na dalje, depra sama sebe pothranjuje i ne treba joj nikakav razlog. Depresivnost je poremećaj. Osoba nesklona depresiji će se u novoj situaciji osjećati i ponašati kao da je cijeli život bila u njoj - normalno.

Slažem se ...uglavnom pizdimo bez veze...mislimo da se svijet vrti oko naših sitnih boljki, zaboravljamo da smo još uvijek živi,i da od lošeg uvijek ima gore...je, depresija ima sama svoj mehanizam, kao da je živi organizam a ne poremećaj.

;)