misli
Ne sjećam se jesam li ti to rekla prvi put kad sam te vidjela ili drugi..»Ja sam tebe izmislila!«. »Da, ja ne postojim, izmišljen sam«, pomalo si uvrijeđeno komentirao. I danas , kad pomislim na te riječi osjetim isto. U životu u kojem sam, kao i svi normalni ljudi, radila samo normalne stvari, živjela, kao i sav normalan svijet, u kojem je moje tijelo bilo zarobljeno, jedino su moje misli bile slobodne. Skupljale su dijelove ljepote stvarajući nas...Vrijeme je za novi podvig, iako će opet, normalnim ljudima izgledati, baš nalik na pravo opustošenje. Opet su na površini moje misli. Intenzivne, lijepe, nježne, željne. Vjerujem. Moje misli su potencijal. Ostavruju stvarnost.
14.02.2007. u 22:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar