Dati dio sebe...

     Danima mi iz sjećanja ne izlaze neki detalji.Naprimjer, kako si mi pred svima poslao sms, praveći se da pišeš nešto sasvim važno i tko zna kome.A tada je poruka stigla baš meni i kada sam ju pročitala , pogledi su nam se samo sreli.Zatim onaj dan kada smo bili zajedno na ručku.Isto tako , sjedio si metar od mene, preko puta, poslao mi sms sa pusom ;)))
     Ma sjetim se svih naših dopisivanja i smajliča koji su toliko puno značili.Sjećam se svakog tvog pokreta, kako prstom dotićeš svoj nosić, kako si mi uvijek, pri svakom susretu pokonio neki sitnicu.
     A na drugoj stani stoji dugi niz od 10 godina braka sa mojim ex.I danima se pokušavam prisjetiti neke lijepe stvari.
     Uzalud...Ništa mi ne pada na pamet.
     Jedno prijateljstvo sa puno više topline, od svih godina provedenih u braku.Nema logike, ali istinito je...

te male sitnice. možeš ih se sjetiti i godinama poslje.

itekako istinito...ti mali trenuci ostaju nam u sjećanju cijeli život....

Hvala lucero, ja ispravila u tragove ;)))

Hvala, pišem iz srca;)))

prekrasno i istinito :)

Srce je još jedini dio nas koji kuca ritmom ljubavi i života, a sve ostalo je blijeda slika stvarnosti...

piše se večina, a ne većina:)))))))))))

Nisu važne gramatičke greške.Važno je ono što netko želi rači.Ja nikada ne gledam na to, i ja griješim, ali bez obzira na to ljudi me čitaju ;)))

Ericca ... a taman sam si rekao da večeras neću dozvolit da me bilo tko dirne u srce :)) ... pozdrav veliki :)

I naravno ... koliko god da sam čvsrt ... emocijama se prepustim uvijek ... bok!

Tu sam slab :))

Nisi jedini;)))Vidiš da svi pišemo samo o tome...o osjećajima koja se bude nakon sjećanja...

Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje...Blaise Pascal....Nije tragedije što će svi napustiti ovaj svijet , već što se većina ljudi ne rodi duhovno...energija i radost idu iz ruke u ruku...pozdrav

brak je ustanova,sve sto je vezano za ustanove je sivo i mracno.sjecamo se samo onog sto je obojeno drugim bojama.......