Dnevnik jedne tračerice

Kad sam najumornija…. Kad iscrpim svu snagu…. Kad mi je pun kufer svega….Tada sjednem na tramvaj i odem do Britanca…. I zaputim se Ilicom…. Promatram užurbana lica…. Šarene izloge…. Promijenila se Ilica od mojih školskih dana…. Nekad poznati dućani, zamijenjeni su stranim slovima…. Malko ih je previše za moj ukus…. Nema više ni dobrih starih postolara…. Uništila ih konkurencija…. A glamur preferira Piaccotia, Rossia ili Rossinia naspram Zvonimira…. Ježi ga, ipak su to Talijani sa cijenama koje odgovaraju njihovim nožicama…. Glupo je na Špicu dojti v cipelama koje ne koštaju barem 2.000,00 kuna…. To me uvijek sjeti na La Costine majice sa «crknutim» (okrenutim naopak) krokodilom, koje su mnogi s ponosom nosili, hvaleći se kak su jeftino platili La Costu…. Šećem se i dođem do fra Kačića, pitam se jel mu fale piceki koji su se nekad okretali nasuprot njega…. Ili mu više paše dućan sa ekskluzivnim poklonima…. Nekak mi se čini da on ipak radije baci pogled na ulicu, u najnovije minice koje šeću…. Iako se žali da su sve nekak slične ovih dana, kaže vidio je i originalnija vremena…. Ma Andraš moj, to ti je moda, stalno se vrti u krug, ali krinoline tvog doba uništila je civilizacija…. Više nikog ne zanima paket, samo sadržaj…. Time is money…. A, money make`s a world go around…. Bacim mu kiss i nastavljam prema naprijed…. Poželim si dobar slatkač, ali pred Vincekom red…. Ma nije mu loš sladkač, ali meni fali ona stara slastičarnica, sa plavobijelim pločicama…. Fali mi Malbaša, jer ono je bio sladkač u kojeg sam se zaljubila…. Ovo danas je čista industrija…. Odustajem…. Draže mi je skrenuti u Tomićevu i sjesti u uspinjaču….  Pa me pelja na Gornji grad…. Odavno je prošlo 12 i neću čuti moj dragi top s Lotrščaka…. No Štrosom ipak odem do Matoša na klupu…. Nas dva si pogledamo celi Zagreb i objasnim mu kaj je to novo kaj je niklo tam dole…. Pogledamo si zaljubljene koji se tu vesele sebi i nasmiješimo se…. Tu je vrijeme stalo…. Uvijek je isto…. Lijepo…. A kaj da ti velim, moram dalje, do slijedećeg puta…. Pored Gradske vijećnice na Markov trg…. Crkva sa najljepšim krovom…. Trg na kojem je udaren pečat na slobodu zagorskog kmeta…. A samo par koraka dalje kočopere se Banski Dvori u kojima je Hedervary započeo politiku «zavadi, pa vladaj»…. Od tada mnoga banska glava tamo bijaše…. Danas nisu banske iako se drže kraljevski…. Danas je i politika drugačija, «razdijeli, pa vladaj»…. Kak bi Kerempuh rekel: «nigdar ni bilo da nekak ni bilo, pa nigdar nebu da nekak nebu….»….  Polako se spuštam po Opatićkoj, kroz Kamenita vrata, na Radićevu…. Silazim do Krvavog mosta…. Nema tamo danas ni mosta, ni krvi…. Ali ja uvijek zamišljam potok i stari drveni most…. Na jednom bregu Grič, na drugom Kaptol…. Prelazim preko mosta…. Na Tkalću…. Stare potlekušice bore se sa kafićima…. Pitam se kaj si Zagorka misli dok pored nje paradira sav taj svijet…. No meni se ne gužva u tim kafićima…. Skalinskom se penjem na Dolac…. Polako se prazni, kumice s košarama su već otišle…. A i sve ih je manje…. Vele da je njihova hrana nezdrava, bolja je ova industrijska…. Pasterizirana, dekontaminirana, a sve voće i povrće je tak oku lijepo, da zgleda ko plastično…. Ja ipak više volim onu malu, zgrbačenu jabuku, sočnija je…. Put me nosi pred Katedralu…. Ma lijepa je…. Makar su joj dodali te tornjeve i opet je lijepa…. Tolko dugo je već takva, da je svima nama srcu prirasla…. Možda nije unikatna, možda nije grandiozna, ali je naša…. Spustim se do Trga…. Moja baka ga je zvala Jelačić Plac, a meni je nekak uvijek ostal Trg…. I nemoj se ljutit Bane, drago je meni kaj su tebe vrnuli sim, ali kad netko veli da se najdemo na Trgu, zna se da je to tu…. Malo mi fale golubovi…. Nekak ih je malo…. Sjećam se kak sam ih ko dijete lovila, a tad bi pukel top i svi bi poletili…. Bilo je to krasno…. Sad imam izbor…. Mogu dole na famoznu Špicu, gurat se s folerima ili otić u staru Gradsku kavanu…. Dobila je novi make up, al je zgubila stari štimung…. Nekad sam tam voljela popit kavu i slušat stare purgere…. Ne kaj pričaju, neg kak pričaju…. Mogla bi otić i do najljepšeg Trga u Zagrebu…. Pogledat HNK i po milijunti put se pitat koji je kreten projektiral zgradu Ferimporta i ko je dozvolil da se tak nekaj tam izgradi…. Mogla bi otić do Šenoe u staru Vlašku…. A mogla bi do Maksimira i tam u miru Švicarske kuće promatrat kak se moj Zagreb sprema na počinak…. Mogla bi…. No ja bum ipak sela na jedanaesticu i otpelala se doma…. Usput pogledala nedovršeni spomenik propale politike i uzdahnula…. Ma i opet…. Nakon svih tih promjena, nakon svih bedastoća modernog doba…. Zagreb imam te rada….  

Talentirana si ti očito za pisanje, znači interesantan je Zagreb?

lijepo zube, išla sam s tobom :)

joj zube, podsjetila si me na moje zagrebacke godine, na najljepsu mladost, sve sam nekako obilazila kao ti u prici, i sjedila s Matosem na klupi, i Dolcem setala, udala se u Gradskoj...i uvijek jedanaesticom isla doma...tnx :))

"Draže mi je skrenuti u Mesničku i sjesti u uspinjaču…. Pa me pelja na Gornji grad…".... Tomićevu..., a ne Mesničku... "Više nikog ne zanima paket, samo sadržaj…"...pa sadržaj je bitan kaj ne?....:-)))

stvarno lijep tekst,hvala

evo old promijenila sam, a imala sam namjeru mesničkom se penjat, drugi put ;)

to bi onda bil velki štrapac...:-))))

nedavno sam i ja prošetala dobro poznatim ulicama gornjeg grada...a onda mi je kćer rekla...-mama,daj da jednom odemo same u špancir po gornjem gradu...