zaljubljena

Vjetrić meko šulja se po vrtu ...Raznoseći tako jedan dio mene ...Sklapajući riječ po riječ, u rečenicu škrtu ...Ili pjesmu koja vremenom neće da uvene ...Inspiracija sad lebdi po atomu zračnom ...Mirišući vlažnu, smaragdnu travu ...Kreće se po nebeskome sivilu oblačnom ...Pozivajući sunce da obasja mi glavu...Vrt Tišine bez ijednog stanovnika ...Samo stol i stolice što čuvaju mi mjesto ...Trenutno u Duši jedina su slika ...Posjećujem taj kutak poprilično često...Kristaliće od misli razbacujem po stolu ...Ametistom bojim nebo iznad sebe ...Čarolijom rastjerujem unutarnje boli ...Skladam pjesmu koja sad dopire do Tebe...Čudno mjesto ... ovaj Vrt ... Nadahnuća i Tišine ...Gdje samoća otplesuje valcer sve do Neba ...Kožom struje trnci od nečije blizine...Jer taj dodir lahorasti ,sve je što mi treba ...Vjetrić meko šulja se po Vrtu ...I ostavlja Trag što Bit je moje Duše ...Sklapajući riječ po riječ, u rečenicu škrtu ...Uživam u Blagoslovu, jer kroz mene puše ...