Proljeće

neki dan sjedim u poznatom kafiću u Osijeku u ćošku po običaju pijem svoj kapučo i gledam kroz prozor.Iznenada mi pažnju skreće veseli smijeh onaj koji se rijetko čuje .Zvonki smijeh koji se odbija od tamnih i u mraku skrivenih zidova kafića.Nesvakidašnji smijeh.Lagano se okrećem i ugledam najljepši prizor ovog tjedna što sam ugledao.Tri ljepe djevojke sjede za stolom i pričaju.Fino njegovana kosa kreće se u ritmu glave i leprša na sve strane oči im svijetle a iz njih razabirem vedrinu duha i odu životu koju više rijetko viđam kod bilo koga.Puše fine mađarske cigarete "eve"prstima ih nježno rolaju dok uvlače dimove.Stvarno nesvakidašnji prizor.Žene koje su zadovoljne svojim životom Gospođe x zauzete .Čista pred bogom i ljudima.Taman sam kretao da platim kad me neko gurnu s leđa skoro padoh prođe pored mene kao ciklon dođe do one tri žene i poče vikati na jednu plavu "ta šta si umišlja zašto mu nije rekla da ide od kuće i tako to.Pružam konobaru 6 kuna za kapučo i skidam kaput sa vješalice kad puče šamar ko pištolj.e tu mi se nešto prelomi u meni pustih kaput na pod i kad ju je htio udariti i drugi put moja gruba ruka hvata zaglavak sa nježnim kožom i tankim zaglavkom aikido zahvatom ga bacam na pod i stišćem mu petom leđnu moždinu.mali mršavi žgoljo cvili i moli da ga pustim.E sad ono glavno.Njegova žena mene na mene viče da ga pustim jer ga to boli i udara me kišobranom preko leđa.Eto toliko od mene za danas .Molim komentar.Znam ja da je ljubav sljepa ali ipak toliko...
 

A šta ćeš.Životna škola.Učim se dok sam živ.U Pabu se to desilo jedno prijepodne.Hvala na podršci.

dobar pokušaj prika ali zašto?
treba sve pustit u p.m.
bok