MOJE IMPRESIJE

Dolazi Valentinovo...
Ako imaš nekoga tko te voli, ovo nije napisano za tebe.
Tužna si opet i sama ?
Moj savjet...
Otiđi na groblje i položi cvijet na nečiji prazan grob.
Učini to za nekog koga su svi zaboravili i čija obilježja postojanja na ovom planetu odavno su svi prekrili mahovina i bršljan.
Velikani koji nose imena ulica i trgova, možda su imali više sreće.
Hoćeš li i ti imatu svoju ulicu ?
Možda nećeš.
Ali neću niti ja.
Moja je sreća to što znam da kada umrem, neću biti zaboravljen.
...tada ćeš shvatiti da svi mi imamo samo jedan život i da nije teško po povratku s groblja udijeliti osmjeh slučajnom prolazniku. Nasmijati se čak i kontroloru u tramvaju jer i njegov posao treba cijeniti. Nasmijati se pekarici i policajcu. Nasmijati se sebi u ogledalu.
Kaži hvala i onda kad se to od tebe ne očekuje.
Sutra će tebi netko pokloniti cvijet.
Bit ćeš sretna ako to bude ruža, purpurna, propupala, kao i ti...
S uzdahom ćeš se tada sjetiti ovih mojih redaka...
Nisu morbidni...
Samo melankolični...
Tužni ?
Nipošto.
Sretno ti Valentinovo...
Ti koja tražiš da ti netko taj dan pokloni dio sebe...
Ovo je moj dar tebi. Iako te nema.

svatko ima nekog ko ga voli!...ljubav se osjeca i kad je "skrivena"...:)

Od čega živimo? Trajni smo poput leptira, koji provode noć ispod uličnih lanterni, pažljivo gledam kad se noć prelijeva u dan i slušam raznolike kombinacije glasova bez zvuka, vidim pojave i odnose koji se komešaju u molitvi da se riješe saznanja, kako je svatko od njih pogriješio u odabiru jedno drugog: riječ je moćnija od izlaska sunca, od svih zidova našeg postojanja.

Slazem se..Tuga dolazi tek kad je mi prihavtimo...

jako lijepo..