Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Jutrić!:),je lijepa slika.

baš se osjećam ovako - sanjivo i maglovito :)

i još da je sunce bilo bi puno ljepše:))

a najavili su kišu...

maglovito,tajnovito,a opet zanimljivo

kiša će nam pokvariti sliku:),nećemo kišu.

znam jedno takvo mijesto,baš je o.k:)

magla i san su pojmovi koji u meni uvijek probude mistiku i želju za istraživanjem - što je iza one strane stvarnosti...

Kopački? :)

to je Kopački?

ne znam - tražila sam maglu i san :) i dobila sam baš adekvatno mojim željama :)

— dobar krajolik za komarce, a ove će ih godine biti k'o nijedne do sada.

dok je ovako hladno, izgleda mi kao san... dalek i mističan... no, ne bih sada o komarcima, zima mi je...

daleko je ovo od lijepe naše, jutro svima

nije...ovo je Jadran za koju godinu.

ah, 100 ljudi i 100 mišljenja :)

možda odem danas na jedno takvo mijesto:),hoće li netko sa mnom?:)

doktorski savijet: čuvaj se krpelja

iz ovoga se mora pojaviti neko čudovište..vukodlak....fukodlak..??

ili samo dlak

zanimljiva i lijepa slika...

da, slika govori o tome kako se osjećam danas - nekako, kao da sam tamo, u toj magli, snovima, u nekom zaboravu...same sebe...

...tako sam je i doživjela...

u zaboravu same sebe... treba pronaći put iz te magle... pokušat ću nekako doći do te staze, jer vidim da me vuče u neke ponore, u koje ne želim ući, ali opet mislim...možda baš i moram, jer ništa nije slučajno

ne moraš...moraš samo ostati trenutak, koliko je potrebno da spoznaš sebe i put kojim poželiš izaći...

magla puze iznad zmazanoce... na nebu se ukazuje vedrina... ipak ce biti lijep dan...:-)

potrebno je – htjeti.... kažu, sutra je novi dan... ali ima jedna stvar: ovaj dan treba preživjeti, izdržati – iako znam za grafit «izdržati ja moram», koji mi je često bio podrška, danas mi je baš onaj Grašov – «utorak» :) možda kad bih imala see u sebi, a što vidim da – nemam...osjećam to već neko vrijeme, da sam izgubila svoju zlatnu nit do sebe... lamentiram li? možda.... a možda mi treba baš to vrijeme da odtugujem=ili odlamentiram jedno razdoblje ili onaj san u kojem se vidim i osjećam... a sad se ne osjećam....đizus, baš sam se otvorila....prevelike su daljine u meni za mene.... između mene i mene kao da nema razumijevanja – jesam li se raspršila na druge, pa sam zaboravila sebe ili trebam pustiti pa će se sve od sebe objaviti onako kao uvijek – u meni...???

"Sun...", obrisala sam dupli kometnar :)

"Zarobljen u svome mraku jednom ipak ugledaš tragove zore"...(čitala?)...ili.." stojiš u mraku želeći skupiti komadiće svoje duše i moleći za svjetlost a ne vidiš u svojoj sljepoći da su stisnute pod tvojim nogama..."

preživjet ćeš ovaj dan...i mnoge :)

Oči duše su uvijek osjetljive...

...znam...i pročitala već :)...tvoja je duša posebna...riječi koje iz nje izviru bogate su...

što više klizi dan niz ovu uru koju gledam na zidu, umor ustupa mjesto jasnoći pogleda...možda mi se samo prispavalo... :) ah, taj utorak! :)

"Sun...", je li dualnost duše nešto poput split-personality? često se to pitam, jer ono na patki i ovdje su 2 dijametralne suptrotnosti... :) no, patka je za zafrkavanje, a nekako mi se na s-o-s ne zafrkava, možda sam previše subjektivna? :)