Cvijet kraj izvora...je sjena duše

"Je li sebičnost vrlina ili mana? Svi znamo da to nije nešto veoma pozitivno i svi znamo da sebičnost nije baš vrlina, ali je jedna od osobina koja čini svakog čovjeka i dio je njegove osobnosti. Kod nekih je izražena, kod nekih manje, ali smatram da smo svi mi u određenim situacijama sebični. Sebičnost je nešto što usmjerava čovjekovu pozornost na samoga sebe. Npr., vjerojatnije je da ćemo sebi izabrati nešto bolje, ako već imamo mogućnost biranja, nego da ćemo to velikodušno dati drugome. No, ipak je nekad lijepše imati nekoga s kim ćemo podijeliti određene stvari i osjećaje. Tu dolazim do ljubavi, koja je također sebična, a iz takve sebičnosti vjerojatno proizlazi i ljubomora. Normalno je da, kad nekoga volimo, želimo sve podijeliti s tom osobom, ali i u ljubavi postoji sebičnost. Želimo tu osobu samo za sebe, nismo je spremni dijeliti s drugima i za tu osobu čuvamo ono nešto posebno. Sebičnost u onom lošem smislu je česta i može nam ići na živce, ako netko doista misli samo na sebe. Ipak je ponekad potrebno učiniti nešto za druge, bili to prijatelji, poznanici ili netko iz obitelji, jer, čovjek je društveno biće. U nekim situacijama nam sebičnost može pomoći, a u drugima odmoći. Pa koliko smo puta u tramvaju prepustili mjesto nekome tko to možda i ne zaslužuje, no možda smo i sami bili sebični pa se zbog toga nismo htjeli dignuti.Nitko nije savršen, no moramo paziti da od prevelike samosvjesti ne izgubimo nekoga do kog nam je stalo, jer možemo završiti sami u kutu svoje sobe, ne shvaćajući gdje smo pogriješili."