Cvijet kraj izvora...je sjena duše

otvarati sebe na ovakvom mjestu? dobro pitanje ... u principu, možeš se otvarati, ali uvijek umotano u asocijacije, tako da samo ti ili najbliži prijatelji u stvari znate o čemu se radi... glupost je tražiti od drugih sve ono nenamireno što imamo u sebi... jer drugi nam ne mogu dati onu esecijalnu stvar koja nam nedostaje – mi sami sebi... drugi mogu biti samo suputnici na tom putu života, idu usporedo s nama, ali i razilaze se s nama – kako u mišljenju, tako i u životu... dok nisam imala «sebe u sebi», bila sam – recimo ovako: malo čudna i sama sebi :) otkad sam počela živjeti život izvan okvira monitora, virtuale... od tada osjećam da sam se i ja promijenila, ali na ono bolje... i dalje se imam :) sebe u sebi... ali nisam više nenamirena i nisam više ljuta na čitav svijet, jer čitav svijet mi i ne može dati ono što sam uporno pokušavala naći – sebe... kad sam se promijenila, i ostali iz moje sredine su se promijenili prema meni – jer nitko ne voli «crne rupe», a to su nenamirene osobe – osobe koje uporno tjeraju svoje – poznam to, jer sam to činila recimo nekih 6 godina, ali sam se opametila... a kako to da sam se opametila? pa dopizdilo mi je više takvo stanje bez promjene, ta frustriranost, samoća u gomili, prolaz godina u ništa i prijelaz nikuda ... kraja nema, a ja uporno tjeram svoje :)... od 2.12.2003. sam član iskrice i nagledala sam se svašta, ali samo iza monitora :) nisam nikuda izlazila, prije nego sam otvorila ovaj nick 'shadow-of-soul' zapalila bih se virtualno ko' budala i emotivno i prijateljski, brisala nickove, blogove; đizus, stvarno je to vrijeme bilo kao vrijeme punog Mjeseca – nekontrolirano bih zapadala u iluzije, predrasude, lutanja, zastranjivanja od stvarnosti.... spas sam nalazila u pretakanju tih misli u blogove i malo po malo počela se kristalizirati jasna slika – želim van iz tog svog zlatnog zatvora u koji sam se sama zatvorila...dok jednog dana nisam otišla u život – otišla sam na ples i počela živjeti. Dosta mi je bilo mene onakve – sjene duše :), ali zadržala sam ovaj nick čisto iz zadovoljstva da se više nikada ne vratim u onakvu sebe – u tu sjenu duše :)

griješiš..mnogi vole crne rupe..

ah, ne mislim na one crne rupe :) na koje ti misliš ... :)

jako lijepo i jasno napisano i...ima puno istine u tome...drago mi je da dobro funkcioniraš u oba svijeta :))

kad nađeš sebe shvatićeš i život oko sebe....

"SUN..", potaknuo me tvoj blog :) "bjonda...", još uvijek se tražim, težak je to put, ali nikad više ne želim sebi biti - sjena duše... kako to boli, nemaš pojma, ali manje boli ako se nešto poduzme, nego ako se ništa ne poduzima, već se uporno ostaje u tom stanju koje je jako neplodno ...

ja moram priznati da je mene vratila moja mala unučica prije pet godina.....a sad još i dva unučića.....

mene su potaknula moja zelena slova koja sam uporno sipala na ovaj blog, a izvukao me moj Davor :)

malo sam dopunila blog :)

:)...ja se nadam da kad obrišem nik više neću otvarati novi...:)

ne mislim time da ću ovdje nekog sresti, već ako odlučim otić da će to bit konačna odluka...:)

ne pada mi na pamet brisati ovaj nick :) to sam ja - u svak doba dana, noći - malo ovakva malo onakva - ali ja u 100%-tnoj otopini :) to je bedasto i infantilno brisati nickove, blogove itd - sve smo to mi, koji smo ostavili neki trag iza sebe... kad čitam svoje najranije blogove, dođe mi da se smijem 3 sata, koje su to gluposti - ali sada!! onda sam bila tak' smrtno ozbiljna da bih se posvadila na noževe s nekim ako mi je što prigovorio! :)

pa iskreno, nedostajala bi mi ova tvoja zelena slova...i sve te riječi koje čitam...ti si dio ove stranice i ne mogu zamisliti drugačije :)

odlično, «sun...», onda se razumijemo u potpunosti ... i ja sam se navikla nekako ovdje, iako odem i na netopolis i blog.hr i pisaću mašinu, ali iskrica je izgleda moja prva ljubav :)

svaki ovisnik,postane svjestan sebe tek kad dotakne dno...i tek onda je
svjestan svoje ovisnosti..i tek tada
može krenuti uzlazno...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr