DayWalker

Kaj sam ja? Dvolično ljudsko biće, spremno na vjerovanje samo kad mu treba, samo kad mu odgovara? Ili su godine pogleda na sluge Božje samo učvrstile vjerovanje da ga nema? Zbunjem sam i nekak osjećam da me nešto prati, ali iz raznih razloga odbijam povjerovati u to jedno biće koje upravlja svime. A odbijam i povjerovati da me jednog dana neće biti. Tu sam koliko jesam i zbogom. Nešto mora biti iza smrti. Nisam postojao samo zato da bih nestao.
A opet, ako postoji nešto poslije smrti, onda postoji i Bog, u kojem god obliku.
 
Zašto me lupaju u zadnje vrijeme takva pitanjać? Možda jednostavno osjećam neku tjeskobu jer gledam oko sebe. I vidim oko sebe. To nisu dvije iste stvari. I ono što vidim mi se sve manje sviđa. Sve više želim udariti nepravdu oko sebe, naplatiti onima onima koji su dužni, dočekati neke na izlazu iz crkve u koju se sakriju nedjeljom, pokaju se više onako, reda radi, pa ponedjeljkom kreću ispočetka. A ja imam bijesa u sebi prema njima, koji se smiju, ruku zavučenih u tuđe džepove, žlica umočenih u sirotinjske tanjure, i prema Njemu koji sve to dopušta.
 
Ne razumijem Te. Trudim se shvatiti. Jer objašnjenje da je to Tvoja volje i da Ti znaš zašto je tako, me ne zadovoljava. Želim i ja znati kuda to ide. Zašto dopuštaš patnju? Ponekad se ne čudim, jer si svog sina poslao da nam pomogne svojom smrću, da spere naše grijehove. A što smo mi učinili? U ponedjeljak smo krenuli ispočetka. A opet nekad, kad se najmanje nadam, čin milosti koji napraviš me razveseli ali i vrati u ove nedoumice koje me žderu.
 
Ne bojim se vatre, dvoglavog zmaja, mača, ljudi, ove planete. Vragu bih u ždrijelo skočio.
Od mene me spasi Bože moj. Sebe se jedino bojim.

...da ... baš sam, o tome jučer razmišljao... sranje je sve to... ovaj svijet je raj za nametnike svih vrsta... :-)

tako se svi pitamo, kad smo u vremenu i
uzrochnoposlijedichnoj zbrci. jer On je nije izvan te zbrke kad nam "ispunjava zhelje"... to je jezika zamka:Ti si On, jer svi "elementi" Tebe su iz Njega.
melqart zamisli svoj Svijet, onda mu ga Tata pomazhe ispuniti ili prepraviti. kad mislim da sam ta izmishljotina, boli me kad se razbija, a to je zato jer su iluzije u vremenu...odmaknem li se(to nije lako), onda me prestane brinuti, jer sam u trajanju=vjechnosti...

nista... nista nema... ja sam se bojao sebe... kao i ti... i onda, u jednom trenu , kada sam pogledao u sebe, shvatio sam nesto. shvatio sam da je tu samo tisina. praznina. to sam ja. i ne bojim se vise..
znas li sta se krije poslije? ja ne znam. moze biti da nema nista vise. moze biti. a ako je tako, onda se postavlja pitanje kojeg to smisla ima. e ja na to ne gledam tako. ne mora nesto biti vjecno da ima smisla. ne moramo uvijek postojati. jer svaki put kada vidim sunce.. predivan, cisti, suncani dan.. svaki put kada vidim more, valove plavomodre boje kako se ljuljaju na povrsini... svaki put kada osjetim vjetar, hladnocu, i kisu na svojoj kozi... znam da sve ovo ima smisla. makar ne bilo nista poslije. jer jednom je nsto BILO. i nadam se da sam makar nekim ljudima ostavio pozitivan trag u zivotu. TO je ono zbog cega meni sve ima smisla. ako smo tu samo zato da sve to prozivimo, i osjetimo, onda neka tako i bude. tako ja zelim.

DonHuan je kazao Castanedi da charobnjak
MORA vjerovati jer nema drugog izbora.
a mislim da je to shto vidim oko sebe, u sebi, chujem druge itd. je dovoljno uvjerljivo. pa kako bi moglo funkcionirati po sebi, kad je sve materijalno tako nesavrsheno?

nitko nije savrsen...najvaznije je uvijek se truditi biti bolji...kad padnes dici se a ne ostati na dnu...jer tajanstveni su putevi gospodnji:)

Jedan od onih logova kojima se iskreno razveselim :) Stari, zakon si.

Ako je vjerovati onima koji u Njegovo ime danas govore, On je rekao: "Pomozi si sam pa ću ti i ja pomoći...". Ti i svi mi imamo bijesa u sebi prema njima, koji se smiju, ruku zavučenih u tuđe džepove, žlica umočenih u sirotinjske tanjure. Pa čak i prema Njemu koji sve to dopušta. Koliko smo spremni pomoći sebi? Koliko smo spremni biti Mi kao On? Koliko smo spremni? Toliko koliko so spremni, toliko ćemo i biti. Mi. I toliko će Njega biti u nama, među nama, među drugima, među Njima koji se smiju, ruku zavučenih u tuđe džepove, žlica umočenih u sirotinjske tanjure... Od nas spasi nas Bože naš. Od nas što sami ne želimo si pomoći, a Tvoju očekujemo...

Nisi sam:)