diavoli ...

trenutci mog vremena...
jednostavne riječi u jednostavnim djelima...
između igre oblaka i zraka sunca...  jednoj igri naslikanoj u ogledalu neba...
gledam moju daleku zemlju... smješi mi se...
gledam moje biljke... igraju se crtajući svoje sjene...
gledam moje prijatelje životinje... sretno pokazuju da ih nisam nikada zaboravio...
nisam nikada posijao sjeme sterilno...
nikada nisam ubrao neplodan život...
posijao sam radost i ljubav, nadu i sreću...
danas moje riječi poplavljuju jedno nebo u veselju, jedan stol gozbeni, jednu crkvu mirišljavu nadom i osjećajem...
izabrao sam najljepše mjesto za ući u dušu...
vodim je korak po korak, s veseljem i poštovanjem prema oltaru... za spojiti sa srećom... uputiti u život...
ti ne znaš čije su to riječi...
danas ću ukrasti tvoj prvi poljubac...
i dok će moje usne rascvjetati tvoj obraz, ćut ćeš glas šaptati:
ja sam tvoj otac...
 

diavoli :))))))

troub...:)))))