LET ME ENTERTAIN YOU
Samo jednu jedinu riječ, tražiš od mene da ti kažem. Ne trebam uopće razmišljati, koju da ti u te rane sate, prikladno za Dobro jutro, od srca poklonim. Zašto to onda nisam učinila, pitaš se?!? Umjesto jedne, poklanjam ti jedan umotani paket riječi. Sigurno si pomislio da je sve to «besmisleno». Znam, sad bi me ispravio i rekao da nisam u pravu. Iskreno, znam da ne misliš tako. Slobodno biram da ti malo proturječim, jer tako slatko je «natezati» se s tobom.
Htjela sam da skreneš lijevo. Sklopila sam oči i u mislima te smjestila na taj put k meni. Dođi mi i uzmi me, vikala sam na sav glas u sebi. Čuo si me. Čuo si moj glas. Čuo moje želje. Čuo moje osjećaje. Drhtala sam u tvojim rukama. Drhtala na tvom tijelu. Drhtali su naši pogledi. Bili su to oni pogledi bez kojih nisam mogla vidjeti. Tako sam te trebala. Tako željela.
Znam da me osjećaš kroz ove riječi. Iako znam da sve ono što osjećam za tebe ne mogu i ne želim smjestiti u jednu pričicu. Žao mi je što sve te osjećaje darujem ti oblikovane slovima. Sigurna sam, ti ćeš ih spremiti baš tamo gdje ja sve ono tvoje, od tebe, spreman. Trebaš to. Trebaš me. Trebaš moj jedan poljubac. Nije to poljubac smrti, već je to poljubac Života. Poljubac kojeg ćeš udahnuti od mene, zajedno sa mnom. Gdje će nas on odvesti?!? Sigurno dalje od Afrike. I nikad se više nećemo vratiti kući. Jer gdje smo mi, ja i ti, ti i ja, tu je naš Dom. Zar je nužno dodati, da ništa više neće biti kao prije?!?
Znam, pomalo zvučim poput meksičke sapunice, jer sam eto i ja puna «strasti». I sad se pitam da li i za mene vrijedi ona stara narodna: «Pametnima nedostaje svaka nada, a glupi su ispunjeni strašću…» ?!? Malo šale na moj račun. Da barem na trenutak ne mislim na tebe. Znaš li da moje radno vrijeme sada traje 24h?!? Kako nisi znao da sad non-stop mislim na tebe?!? Skupo će te to koštati. Ne boj se, neću ti uzeti ni oduzeti ništa silom. Ništa što nije moje. Moje je tvoje srce?!? Ne, ne želim kameno srce. Mrtvo srce. Ako ti dam jedan vrući, topli poljubac i udahnem ti Život, ti ćeš mi uzvratiti kamenom, kamenim srcem?!? Znam da ću otopiti i probuditi sve u tebi. Kako znam?!? Zar trebaš pitati?!? Znam, jer želim to. Želim te svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim, svom vlažnom pičkom svojom. Nasmij se jednom za mene sada. Trebam to. Da! Da, baš takav smiješak. Ah! Tako te…
Neka se priča nastavi u javi. Tamo gdje ćeš nasloniti svoje usne na moje. Poklanjajući mi tako prvi poljubac. Prvi tvoj poljubac. Za kojim slijedi odmah i drugi. Za njim i treći. Četvrti. Peti. Šesti. Ne, nisam zaboravila. Želim svih 333.
13.02.2004. u 12:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar