Čarobni brijeg

A, ono, znala sam da glavni trg u Marakešu ima zmija.

Tak sam znala i da je Eiffelov toranj visok i s premalo zidova a i lift je stakleni. A frka me i visina i zmija. No, srećom, ima nešto jače od fobije. Znatiželja.

Popela sam se liftom na tu tornjinu. Ok, pod kontroliranim uvjetima. U predvečerje, prema noći. Držala sam se čvrsto s obje ruke za ručke u kutu lifta. Duboko sam disala. Gledala uvis a ne prema dolje. Mali je problem negdje na polovici prijeći iz lifta u lift, prekoračiti preko rupe s bezdanom. Trnci su mi trčali po koži, ali koljena nisu pokleknula. Znala sam da ću se zauvijek lupat po glavi i žalit ako to sad ne napravim. Te jesam. Strah od visine savladala sam za taj jedan put i sad mi je drago.

Isto je s kobrama. Kažu da su fobije arbitrarne, proizvoljne. Da je to strah od nečeg drugog koji se samo manifestira na raznim životinjama, mjestima, situacijama. Ne znam, valjda, Ne da mi se o tome ni misliti. Zmije ne volim od ranog djetinjstva. Ništa mi nisu napravile, nije bilo trauma, ali sve moje dječje enciklopedije imaju savinute vrhove stranica da slučajno ne bih otvorila baš na sliku neke zmije. Kad su naTVv, ja žmirim. Kad hodam po šumi, pjevam, šuškam štapom po lišću i šaljem mentalne poruke: "hajde, lijepo, maknite se da ja prođem". U zoološkom vrtu ne ulazim u reptilijarij, osim ako smijem nekoga držati čvrsto za ruku.

E, ali u sumrak, na glavnom trgu u Marakešu, okupljaju se snake charmeri, pripovjedači priča, plesači i svirači. Velika je to predstava. Mnogo ljudi. Divna šarena slika. Sunce na zapadu rumeni vječnim snijegom pokrivene vrhove visokog Atlasa u blizini, glasni bubnjevi uznemiruju dijafragme, plesači u plavom se vrte, skaču, usklikuju, ljudi se okupljaju oko pripovjedačice neke priče iz 1001 noći.

A na podu kobre.

Par skupina u bijelo odjevenih snejkčarmera poslagalo je po dvije-tri kobre na tepih ispred sebe i bubnjem ih mame da podižu i spuštaju glave. Šire ono tam gdje bi uši trebale biti. Meni pada mrak na oči. Srećom, one ne migolje, nego mirno slijede, ne ritam, jer su gluhe, već pokrete bubnja sa zvončićima. Privikavam se. Dobro, nije tako strašno nego kad se o tome misli od doma. Mogu ja to. Mogu i malo bliže doći. Sigurna sam već da neće krenuti prema meni. Hladni znoj po mojim leđima lagano isparava a ruka u ruci se opušta. Koraknem.

I onda jedna berberska budala, s kobrom svijenom kao bič u ruci, krene prema nekom turistu što se zaustavio ne bi li bolje vidio. Podigne onu sirotu zmijicu i objesi je turistu oko vrata, vukući ga prema ostatku družine radi fotografiranja za pare. Adrenalin me u tisućinki sekunde odbacio sto metara dalje od uličnog prizora.

Samo mi je to falilo u životu. Zmija oko glave. Mogu ja ostarjeti i bez tog iskustva, hvala lijepa.

Sjela sam u prvi kafić, na sigurnoj udaljenosti i fotoaparatom s mnoooogo velikim zoomom slikala kobre između nogu prolaznika.

Da. I to je hrabrost.

..bravo ti...

ja bi u Marakeš! kmeee

koliko se i ja iracionalno bojim,toliko ti se istinski divim(što si slikala sa sigurne daljine)svaka čast:)))!!

A možda bi ti u životu bilo puno lakše da se jednom već suočiš sa zmijom... ipak :)

ging, ja ću od kompasa tražit da me honoriraju za ove reklame :))))

eh, Tee, jel baš moram? :DDD

hvala, malo i oops :)

Ne znam CC :), mene zmije ne muče baš toliko u životu kao tebe... i još neke :D :D, ali s drugim sam se demonima znao ipak suočit :))

Jedanput sam pito tatu pred mamom da
di je ona teta kojoj je uvijek vruce kada dođe na kavu pa se malo raskomoti a meni tata da da mu kupim pljuge kojih ima samo u susednom kvartu pa mi ostane i za zvake....na to sam dobio od mame kilu sladoleda za hrabrost:)

Tata je dobio sljivu od oka od maminog brata za hrabrost:)

pa vidi, tee, ja računam ovak: nije da baš živim u zoološkom vrtu i hranim reptile, nije da baš moram do dućana preskakat snake pit, nije dami je baba u nasljeđe ostavila pitona i nije da mi najbolji prijatelj trenira kobre, i nemam se namjeru prijavit za fear factor, pa nekak mislim da da su moji demoni možda ipak nešto drugo :))

M, ti si heroj :) mamin :))

i ja volim zmije... daleko od mene :)

Sisi,u pravu si,ja sam mamin sin a tatino bolno sjecanje:)

e, yank, mantra pomaže po šumi, da znaš :)

eto, M, tako je tata naučio snagu dječjih usta :)

ne hvala CC ne vjerujem niti cemu sto gmize...preferiram s majmunima verati se po drvecu...:)))

yank, želiš li da ti pričam o kobrama koje žive u drveću? našim poskocima? onim velikim koji vise sa grana prašume? :DDD

:)))

Jest Sisi,a dijete je skuzilo da previse pricanja daje manje igracaka a da se tete i dalje druze ali po drukcijim objektima:)

i tebi, kol :))

to se zove mudro poslovanje, zamotaš liku kobru oko grla i onda ispružiš šešir... pa da onda čujem "ma rekal sam ovima u računovodstvu još prošli tjedan..." :DDD

M, čudna lekcija, ja bi ti prijavila socijalnoj službi :DDD

eh, pike :DDDDD

uf CC na to nisam racunao... od sada se ne micem iz kuce...jesi li kad bila mozda u berlinskom acquarium-museju u onom vodenom liftu...nigdje u zivotu se nisam osjetio nelagodnije.. valjda zbog predrasude o nesigurnoj konstrukciji tako i o tim zmijama vjerojatno nesto podsvjesno...mada mi nikad nisu nist ucinile:(((

Sisi,ja se tjesim onom narodnom...kakav otac takav i sin:))

Sisi,ja se tjesim onom narodnom...kakav otac takav i sin:))

nisam, yank, do berlina nisam stigla :) al sam se vukla uz unutarnji rub zida na vrhu staklenim zidom ograđenog restača na jednom od twin towersa :DDD

dakle, M, u kući hajcaš i ljeti, a? :DDD

eee upravo tako stakleno...totalni osjecaj nesigurnosti....iako nisam klaustrofobican.....

e, a prolazila sam kroz stakleni tunel gdje svuda okolo plivaju morski psi :) ali, njih se ne bojim :))

u genovi i u barceloni imaju takvi super su.....:)

...eustahije brzić: " sad znam zašto se zmije i zmije ne vole..." hahahaha

eustahije mi je simpa :)

ali, yank, kod tanka s murinama sam imala više problema :DDD

Eto vidiš CC :) ... nađe se i po koja zmija da ti je simpa :). S kobrama bi ti bilo isto, samo se trebaš s njima malo više družit :D

sumnjiv si mi, tee, jel imaš doma gmizave ljubimce? :DDD

hahahha CC bas su ruzne:)) ali ne osvrcem se bas na estetiku....

ma, yank, da su bar na miru, al da, mrdaju se, uvijaju, a ono stotine :DDD

Nemam CC,nemam :), ali imam iskustva s njima :))

... i fizičkih i psihičkih :D

nisam nikad bio u marakesu mada imam radnu kolegicu koja tamo ima kucu i stalno me poziva...morat cu skoknit u jednom periodu kad te zmijurine imaju "maintenance" ...:))))

yank, odi, svako nas putovanje nadogradi :)

samo da obilježim teritorij :)))

Sisi,kod mene u kvartu se viseglasno zijeva:Uzmi vrijeme ali ostavi mi tantijeme,zapio sam sve probleme zbog jedne divne obrijane zene:)

ah, mužjaci :DDD

evo još dvi-tri sekvoje i odoh u lov :)))

oderi to tamo negdje uz potok, daleko od kolibe :DDD

cc lavovi zapišaju,ne češu se :))))))

(srećom, nije se sjetio da lavovi šalju lavice loviti :DD)

hehe lavica je u ZOO-u :))))

da, uspavljuje kobre :DDD

uh divlje zivotinje....kidam....nocka svima:))

:) iden spat,ubila me vožnja...noć nacijo

noć :)

hehe pogle nova dva loga...igra asocijacije :))) noć

ah dakle svemir zna da još nije vrijeme...zašto i kad....zamisli da nisi znala za tu zmijsku ogrlicu..i došla tam blizu i to ti napravi...pa srce bi te strefilo...mene bi:))))

Ako nije Ćesića niš strefilo ne bi ni kraljicu.

bogme, donna, istina, svemir me voli :)) cim, titule su titule, al kobra je kobra :DDD

CC, ali kobre su između nogu, bar o onima koje si ti snimala.:)))

taman preblizu nogu :DDD

Samo da nisu sezale do koljena.