Svjetlo što spava u nama

Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše, ne znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake sunca, bez odgovora. Rekli su mi noćas neka obučem pjenu i odšetam do mirnog jezera, kroz visoke trave i sunčane zrake. Rekli su mi da me nečije oči prate iz daleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi neka ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga. Šutjela sam. Riječi donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku. U svakoj dubini duše nešto tiho spava, miruje, taj snop svjetla koji obasja čitavo biće, lice, cijeli svemir. Kad ga trošim u malim dozama, ne vidim to svjetlo. Bez žurbe, obučena u pjenu, došla sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo što spava u nama. Bila je to ljubav.

12.03.2007. u 8:33   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

ljubav... vjecita tema i inspiracija... nesebicna, duboka, bezgranicna, bezuvjetna... ili bi barem trebala biti. Samo cesto dopustimo da to svjetlo... tu ljubav, dodirnu neke ruke koje je ne znaju cijeniti, koje ne vise svu cistocu i nevinost te svjetlosti... onda svjetlo pocne da lagano da treperi, da se gasi od suza nasih ociju... od bola nase duse. Onda se u jednom trenutku probudi i gosp. Razum... koji kaze... amputiraj sve sto te muci i sve sto ti nanosi bol. Nikome ne dozvoli da ugasi tu prekrasnu svjetlost u tebi... jer, svi smo mi svjetlost... svi smo rodjeni iz svjetlosti... i za svjetlost...

Autor: drugo_srce   |   12.03.2007. u 9:01   |   opcije


Prekrasno rečeno... LIjepo je dok nam je ljubav inspiracija... Kako god završila, dobro je da je tu - u nama.

Autor: Rohan   |   12.03.2007. u 9:04   |   opcije


da, "drugo srce" i "Rohan"... ljubav je svjetlo koje dolazi nitotkuda i spava u nama dok nas ne probudi - dozvolimo tom malom plamenu da postane snop u kojem ćemo biti... jer ljubav svoje ljude poštuje... iz ljubavi i dolazi ljubav...a bol je njen sastavni dio, kao što je noć dio dana i dan dio noći, uvijek jedno drugo ubije, da bi došlo, noć ubije dan i dolazi sjenoviti sumrak, dan ubije noć i dolazi mlado jutro... i stako to krene...

Autor: shadow-of-soul   |   12.03.2007. u 10:13   |   opcije


ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   18.10.2016. u 14:04   |   opcije


Dodaj komentar