san...
nisam ti rekla sve svoje snove...
one čudesne,
skrivene u kutu...
koji me suzama stoljetnim bole,
sve bljeđi i bljeđi
na mome putu...
nisam ti rekla...
i sebi ih već odavno šutim...
a želim i čeznem, maštam i snujem,
a sve rjeđe i teže slutim...
i ne znam kako si mogao znati...
samo jednom si im riječju novi život dao...
u trenu velik, blještav i jasan...
ispred mene...opet...
moj san je stao...
12.03.2007. u 14:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Dogodi se tako - dva se bića susretnu... Dogodi se da ulože i vrijeme i strpljenje u međusobno pripitomljavanje. I krajičkom oka izdaleka, i jasnim pogledom oči u oči, duše se počnu prelijevati. Poteknu i bujice riječi, bogati, sadržajni razgovori o bitnim, vječnim temama.
Autor: tajni-agent-TUFNICA | 12.03.2007. u 14:09 | opcije
java.
Autor: jesen__ | 12.03.2007. u 14:18 | opcije
Znam da postoji plavi mjesec prekriven svojom sablasnom sjenom i znam da je takav samo zbog toga da se osjetim kao neispričana priča.
Autor: shadow-of-soul | 12.03.2007. u 14:33 | opcije
:)
Autor: Sun_again | 12.03.2007. u 15:18 | opcije
:)*
Autor: TeeJay | 13.03.2007. u 21:29 | opcije
Nikad ...baš nikada ne prestani sanjati...:))
Autor: BlueJean | 18.03.2007. u 9:31 | opcije