Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Iznad neba skupio se oblak boli i prosuo u pljusak što je sinoć padao na dio globusa na kojem zauzimam svoje mjesto. Ispod mene noć se uspinjala i uzimala mi komad po komad tijela, sakrivala ga u svoj mekani tamni plašt i odvodila u koridore vlažnih zidova, mokrih staza zaraslih travom i zatvorenih vrata. Mekim pokretom duše pomilovala sam te u daljinama snova, a iz neizlistanog drveta nikad nije iznikao cvijet. Daleki smo. Sami. Veže me taj zaljev u kojem se osjećam spokojno, distancirano od života i sebe same u sebi. Nisam znala za kraj, koji se vidi na dalekim horizontima kao tanka crta sunčevog izlaska. Noć je dodirnula usne, osušila ih i nestala. Mekane tamne noći, poznate prijateljice, sve više stežu vrat na kojem visi ogrlica pitanja bez odgovora. Duša je opet mekano pomilovala tvoje lice, spustila plahovit poljubac na te plave oči i nestala u daljinama.

erotska masaža..

baš i ne... na ovaj tekst, to ne ide :)

hidromasaža.

LJUBAV JE BAŠ KAO kad uđete u bazen, korak po korak idete u dublju vodu. Onda je dno bazena podijeljeno u dva dijela, jedan za one koji neznaju plivati, tako da je voda do vrata, i drugi dio za plivače. Ali oni koji žele naučiti plivanje moraju učiti u prvom dijelu, koji je za neplivače. Moraju tamo naučiti. A jednom kada nauče, onda će postepeno skupiti hrabrosti i ući u dublju vodu, jer za plivače nije važno koliko je duboka voda, plivač je uvijek na površini.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr