...

"Jednim osmijehom ti puniš me
 i dajes snagu mi da ustanem... "
Jos malo i doći ću kod tebe. Točno znam proceduru. Ležiš na trbuhu, licem prema zidu.  Šuljam se u mraku i tiho se uvlačim u krevet. Kao, da te ne probudim. Legnem na bok, okrenem ti leđa.  I onda, magija. Tvoj prekrasan refleks. Protrljam guzu dva-tri puta o tvoju nogu i već se okrećeš prema meni i grliš me. Nepogrešivo. Tvoja ruka preko mog ramena, obgrljuješ me nogom, tvoja vrela stopala maze moja ledena. Savršeno si skrojen za mene. Sorry, ali ipak ću te morati probuditi malo, okrenuti se prema tebi i ljubiti te. Reći ćeš mi u polusnu ono strogo-nježno "spavaj", okrenuti ću se, priljubiti uz tebe i razmišljati kako je dobro imati te tu.